Arhiv tekstova

Čekajući laste

Kako se približava proljeće, dani su sve duži i još prije svitanja čujem cvrkut ptičica, uglavnom crnih kosova. Probudim se i onako još pomalo bunovan s uživanjem slušam ovo ptičje pjevanje, jer me to razveseljava. Pošto stanujem »na kraj sela«, kako volim to reći, u blizini naše kuće nalaze se oranice, šumarci i vodotoci, te na drveće koje okružuje moju kuću često sleću razne ptice: mali djetlić, razne ptice pjevačice, najčešće češljugar, svrake, naravno i vrapci, ali već odavno, godinama, nisam vidio laste. Prije nekoliko dana upravo o ovom problemu, nestanku lasta, govorio je jedan ornitolog na jutarnjem TV programu susjedne Mađarske. On tvrdi kako je u njegovoj zemlji za posljednjih deset godina populacija lasta prepolovljena. Rekao je da jedna lasta godišnje pojede 1kg (!) raznih letećih i ostalih vrsta kukaca, prije svega komaraca i sličnih. Rekao je da ako se nestanak lasta nastavi ovim tempom, za petnaestak godina, možemo očekivati i povratak malarije u naše krajeve. Na pitanje zašto nestaju ove divne ptice, odgovorio je: prvo smo krivi mi ljudi, jer pod izgovorom da dodatno izoliramo fasade (obrana od hladnoće) uništavamo gnijezda lastama. Uništavaju ih zbog izmeta koji se skuplja na podu terase, a taj prije svega estetski problem može se riješiti jednostavnim postavljanjem »tacne od kartona ili dasaka« ispod gnijezda. Neki su tvrdili da im smeta (!) cvrkut ovih ptičica. Kao drugi razlog naveo je nekontrolirano korištenje herbicida u poljoprivredi, što posredno truje i laste, baš kao što i razni preparati za suzbijanje komaraca posredno truju ne samo ove divne ptičice. A kao treći razlog naveo je opću promjenu klime, jer na laste u periodu razmnožavanja jako utječe temperatura: ako je prehladno, iz jaja se ne legu ptice, a isto to se događa i ako je pretoplo u ovom periodu. Prisjećam se da su razne životinje dolazile u moj vrt: ježevi, vjeverice, nažalost i poljski miševi (za ovaj problem uvijek smo držali i poneku mačku koja nas je i zabavljala svojim ponekad smiješnim radnjama). Mačke u kući znaju ponekad i nervirati, kada ulove nekog goluba ili grlicu, i »hvaleći se svojim plijenom« donesu ulov da ga konzumiraju ispred ulaznih vrata, a većinu perja ostavljalju nama da to počistimo. No, sve u svemu, želim reći da mi volimo živjeti u zajednici s raznim životinjama i navikli smo na to, ali polako, skoro neprimjetno, pojedine vrste iščezavaju iz našeg okoliša, poput guštera, raznih žaba... a i oni se hrane štetnim kukcima. Zato u posljednje vrijeme doživljavamo najezdu »smrdibuba« ili nekih novih vrsta bubamara.

Je li se promijenila klima?

Mnogi, za to dobro plaćeni stručnjaci, tvrde da je promjena klime sasvim normalan prirodni fenomen, koji se milijunima godina događao na našem planetu. Spominju da je bilo više ledenih doba, porasta nivoa mora itd. i da pokret »zelenih« i sličnih nepotrebno stvara paniku. Najveći zagađivač našeg planeta, SAD, iz ovih stručnih razloga uporno odbija potpisivanje bilo kojeg međunarodnog sporazuma za sprječavanje klimatskih promjena. Naravno, ja nisam meteorolog ili klimatolog, ali tema kojom se uglavnom bavim (urbane promjene) itekako je vezana i s mikroklimatskim promjenama, a zbir tih mikroklimatskih promjena rezultira općom promjenom okoliša. Primjera radi: tko živi na perifernim područjima većeg grada (kao ja), zimi može uočiti da, ako je u predgrađu mraz, onda u centru grada već uslijed povećane opće temperature nema mraza. Ovo je već evidentno i u Subotici. Gušće naseljeni centralni dio ispušta u zrak veću količinu toplinske energije, ali i ugljičnog monoksida koji uzrokuje povećanje temperature. Zamislite ovu pojavu na čitavoj zemaljskoj kugli: naravno da dolazi do globalnog povećanja opće temperature, jer se zbrajaju lokalne temperature. Ove pojave prije deset tisuća godina nije bilo, tako da nas određeni »stručnjaci« iz multinacionalnih kompanija za dobre plaće itekako lažu. No, pojedinačno ni mi nismo baš nevini – proizvodimo sve veće količine otpada, počevši od kupovine raznih odjevnih krpa do mijenjanja kućanskih aparata. U ovome nam dokazano »pomažu« i proizvođači koji proizvode nekvalitetne kratkotrajne strojeve. O bacanju ostataka hrane, organskih ostataka da i ne govorim, rijetko tko kompostira ove otpatke koji čine 50% komunalnog otpada.

Ima li lijeka ovim »boljkama«?

Bili bismo nepravedni ako bismo samo SAD okrivljavali za uništenje okoliša. U ovaj red spadaju i ostale države u razvoju: Kina, Indija, Brazil itd. Sva ova situacija liči mi na jedan klasičan vic. U jednom škotskom selu dogovore se da u nedjelju organiziraju svetkovinu na koju svaka obitelj treba donijeti pet litara vina koje će se uliti u jednu zajedničku bačvu i tako točiti. Kada navečer popune prve čaše, iz bačve teče čista voda, jer svi su mislili da se u toj velikoj bačvi njihova voda neće ni primijetiti umjesto vina. Bez mnogo mudrovanja, svaki član zajednice može pridonijeti zaštiti okoliša, a time i usporavanju klimatskih promjena. Recimo, odlaskom na glasovanje. Da se smijene neefikasni političari koji desetljećima pričaju o ekologiji, ubiraju i takse za te svrhe, a u suštini ništa ne čine. Vidite, i ovo može biti svojevrsna »zaštita našeg okoliša« i onda će se možda i laste vratiti.