Arhiv tekstova
Nacionalna vijeća nezadovoljna prijedlozima
Prvoga ožujka završena je javna rasprava o Nacrtu Strategije razvoja sistema javnog informiranja u Republici Srbiji. Nova medijska strategija bi trebala biti usvojena krajem travnja, nakon čega slijedi donošenje Akcijskog plana za njezinu provedbu, a tri godine kasnije i rekapitulacija ispunjenosti. Nacrt je izradila Radna skupina sastavljena od predstavnika novinarskih i medijskih udruga, državnih tijela i nezavisnih eksperata. Radnu je skupinu formirala Vlada.
»Velika ovlaštenja« vijeća
Strategija se, među ostalim, bavi i pitanjem informiranja na jezicima nacionalnih manjina. U tom se dijelu uglavnom bavi ulogom nacionalnih vijeća nacionalnih manjina koja, kako se navodi u Nacrtu, »imaju velika ovlaštenja u segmentu ostvarivanja javnog interesa u području javnog informiranja«, jer su prije svega ostala u mogućnosti da budu osnivači izdavača medija (kao primjerice u slučaju tjednika Hrvatska riječ, Hét Nap, Ruske slovo, Hl’as ljudu…). Strategijom se predviđaju i mjere za izmjenu postojećeg stanja. Kao mjere se, među ostalim, navode sljedeće: uspostavljanje garancija uređivačke nezavisnosti navedenih medija, poticanje medijskog pluralizma, uspostavljanje jasnih kriterija za dodjelu sredstava prilikom natječajnog sufinanciranja i procedure evaluacije medijskih projekata, osiguravanje da nacionalna vijeća ne daju prijedloge za raspodjelu novca na natječajima, isključivanje nacionalnih vijeća iz procesa izbora odgovornog urednika programa na jeziku nacionalne manjine u javnim medijskim servisima te obvezivanje medija čiji su osnivači izdavača nacionalna vijeća da svoje programske sadržaje usklade s načelima rada javnih medijskih servisa.
Predstavnici nacionalnih vijeća kritizirali su u javnoj raspravi ovaj dio Nacrta strategije, te u tom smislu na sastanku svoje Koordinacije zauzeli i zajedničko stajalište sviju (23) manjinskih samouprava u Srbiji. U najkraćem, vijeća smatraju da je dio Strategije koji se tiče informiranja na jeziku nacionalnih manjina u potpunosti neprihvatljiv, jer umanjuje stečena prava pripadnika nacionalnih manjina i izabrane pripadnike nacionalnih manjina (nacionalna vijeća) i općenito pripadnike nacionalnih manjina, osim uzanog kruga iz zainteresiranog civilnog sektora, isključuje iz odlučivanja o pitanjima koja ih se najizravnije tiču. Тakođer, neke od predloženih mjera protivne su višim pravnim aktima, Ustavu i pojedinim zakonima.
Pluralizam i (de)politizacija
A evo što piše u Nacrtu Strategije i koji su komentari vijeća… U Nacrtu se ocjenjuje kako trenutačni položaj nacionalnih vijeća u sustavu informiranja na manjinskim jezicima vodi ka »latentnoj opasnosti da manjinska medijska scena bude svedena isključivo na aktivnost nacionalnih vijeća nacionalnih manjina«.
Nacionalna vijeća u svojem komentaru na ovaj dio teksta Nacrta ističu kako osim medija čijega su oni izdavača osnivači, postoje i javni servisi (koji se bave informiranjem na jezicima manjina) te natječaji za financiranje nezavisnih produkcija nacionalnih manjina.
U Nacrtu se navodi i kako nacionalna vijeća usprkos svojoj važnoj ulozi, »ipak predstavljaju tijela sastavljena od političkih predstavnika, što dalje vodi ka opasnosti po medijski pluralizam na manjinskoj medijskoj sceni«. U komentaru Koordinacije vijeća stoji kako je prošlogodišnjim izmjenama i dopunama Zakona o nacionalnim vijećima nacionalnih manjina »učinjen dodatni korak ka smanjenju politizacije nacionalnih vijeća, kao i da medijski pluralizam na manjinskoj medijskoj sceni nikako ne zavisi od nacionalnih vijeća, već od više aktera unutar i izvan pojedinih manjinskih zajednica«.
Uređivačka nezavisnost
Glede pitanja uređivačke nezavisnosti medija, kao jedna od Nacrtom predviđenih mjera ostvarivanja ovoga cilja, navodi se »omogućavanje da se bez davanja suglasnosti od zaposlenih (redakcije) ne mogu imenovati glavni i odgovorni urednici medija kod izdavača medija čiji su osnivači nacionalna vijeća nacionalnih manjina«.
Prema mišljenju vijeća, »ovakva mjera derogira javni interes zajednice i podređuje izdavače manjinskih medija uskom krugu zainteresiranih osoba – zaposlenih. Zaposlenima je prvobitno protivno interesa da se u ustanovama ne uvede disciplina – radna i financijska – što je prvobitni zahtjev, uveden odredbama o financiranju nacionalnih vijeća i njihovih ustanova izmjenama i dopunama mjerodavnog Zakona«.
Jedna od mjera predviđa i da se sastav upravnih vijeća izdavača medija organizira po tripartitnom modelu, tako da jednak broj članova imaju nacionalna vijeća, redakcije i predstavnici civilnog društva. Vijeća ističu kako je ova mjera zadiranje u osnivačka prava nad ustanovama, definirana Zakonom o javnom informiranju i medijima. Za razliku od postojećeg, zakonskog ograničenja koji je nediskriminatoran, predložena odredba diskriminira pripadnike nacionalnih manjina po njihovom angažmanu u civilnim udrugama i istovremeno stavlja u nerazmjerno povoljniji položaj zainteresirane osobe – zaposlene u ustanovama. Kako se dalje dodaje, sudjelovanje predstavnika civilnog društva u upravljanju ustanova stvara dodatne probleme. S jedne strane postavlja se pitanje tko će odrediti onaj uzan krug udruga koje će sudjelovati u upravljanju, dok s druge strane ove udruge su često komercijalni konkurenti ustanova čiji su osnivači nacionalna vijeća.
Nacrtom se predlaže i »uspostavljanje mehanizama radi zaštite uređivačke politike od utjecaja osnivača i sankcije za postupanje suprotno tim garancijama«, a ovu mjeru nacionalna vijeća smatraju također zadiranjem u osnivačka prava nad ustanovama.
(Ne)obvezujuće mišljenje
U Nacrtu se također predviđa osiguravanje da nacionalna vijeća ne daju prijedloge za raspodjelu novca na natječajima namijenjenim proizvodnji medijskih sadržaja nego da unaprijed dostavljaju neobvezujuće mišljenje o vrsti medijskih sadržaja koji su potrebni određenoj nacionalnoj zajednici.
Ova mjera, kako smatraju nacionalna vijeća, direktno smanjuje stečena kolektivna prava pripadnika nacionalnih manjina, te je protivna višim pravnim aktima: Ustavu i mjerodavnim zakonima. Nacionalna vijeća po trenutačnom sustavu sudjeluju u raspodjeli sredstava svojim prijedlozima koji se moraju razmotriti ali ne i uvažiti. »Najčešće su upravo nacionalna vijeća najbolji poznavatelji medijske scene, i osim što prate kapacitete pojedinih nezavisnih izdavača i kvalitetu njihovog gotovog proizvoda, kod njih se nalaze na razmatranju svi natječaji, pa je ovo idealna mogućnost izbjegavanja višestrukog financiranja jednog istog projekta od više povjerenstava«, navodi se u komentaru vijeća.
Javni servisi
Nacrtom Strategije se predviđa i »isključivanje nacionalnih vijeća iz procesa izbora odgovornog urednika programa na jeziku nacionalne manjine u javnim medijskim servisima«. Prema stajalištu vijeća, ova mjera direktno smanjuje stečena kolektivna prava pripadnika nacionalnih manjina, te je protivna višim pravnim aktima te također protivna i preporukama da se pripadnici nacionalnih manjina – direktno ili kroz svoje izabrane predstavnike – uključe u odlučivanje o pitanjima koja ih se tiču.
Kao posljednja mjera predviđa se i »obvezivanje medija čiji su osnivači nacionalna vijeća da svoje programske sadržaje usklade s načelima rada javnih medijskih servisa«, što vijeća komentiraju na sljedeći način: »Načela javnih medijskih servisa su samo donekle – u manjoj mjeri primjenjiva pošto ne uzimaju u obzir specifičnosti informiranja pripadnika nacionalnih manjina – ni uopćeno a ni specifičnosti informiranja pojedinih manjinskih zajednica. Mediji trebaju imati određenu slobodu da svoj program i uređivačku politiku prilagode danim okolnostima, te bi obvezivanje na usvajanje jedinstvenih rješenja bilo jedino na štetu medijima nacionalnih manjina«.
Isključivanje iz procesa donošenja odluka
Predstavnici Hrvatskog nacionalnog vijeća sudjelovali su u javnim raspravama o Nacrtu Strategije u Novom Sadu i Beogradu. Dužnosnik HNV-a Darko Sarić Lukendić kaže kako je jedan od ključnih problema za nacionalna vijeća pokušaj da se ona isključe iz procesa donošenja odluka u medijskoj sferi. Dodaje i kako u radnoj skupini na kraju nije sudjelovao predstavnik Koordinacije nacionalnih vijeća nacionalnih manjina.
»Nacrt Strategije nastoji riješiti krupna pitanja slobode medija i to podržavamo, ali zanemaruje specifikum manjinskih medija i općenito i pojedinačno jer svaka manjinska zajednica ima svoje specifično stanje i probleme u ovom području. Smatramo da je pitanje informiranja na jezicima nacionalnih manjina u ovom Nacrtu nedovoljno analizirano i zato smo nezadovoljni dijelom teksta koji se odnosi na to pitanje«, navodi Sarić Lukendić.
Osim pitanja koja se tiču ovlasti nacionalnih vijeća, u dijelu Nacrta koji se tiče informiranja na jezicima nacionalnih manjina, navodi se kako postoji i problem financijske održivosti medija (a s tim u vezi predviđa se osiguravanje stabilnih, transparentnih i nediskriminatornih izvora financiranja, kao i mehanizama za financijsku održivost medija čiji su osnivači nacionalna vijeća), te neodgovarajuće ostvarivanje obveze informiranja na manjinskim jezicima od javnog medijskog servisa na nacionalnoj razini. Nacrtom se predviđa i uvođenje stimulativnih mjera za osnivanje, razvoj i funkcioniranje medija civilnog društva na jezicima nacionalnih manjina, uvođenje stimulativnih mjera za potporu višejezičnim medijima, te povećanje broja stručnih kadrova za rad u manjinskim medijima.
Predstavnici resornog Ministarstva izrazili su uvjerenje da Strategija neće ostati u obliku u kom je u fazi Nacrta već da će kroz javnu raspravu biti unaprijeđena. Ovo je, inače, drugi pokušaj izrade Medijske strategije, a nova radna skupina koja se bavi ovim pitanjima formirana je sredinom prošle godine. U međuvremenu, radnu su skupinu napustile najveće medijske i novinarske udruge, navodeći, među ostalim, kako je resorno Ministarstvo izašlo s mnogim rješenjima i prije nego što je radna grupa počela raditi. Zbog toga je dijelu dokumenta osporen legitimitet te je formirana nova radna skupina. Medijska strategija rađena je uz potporu OESS-a i Delegacije Europske unije u Srbiji.
D. Bašić Palković
