Arhiv tekstova

Zdrav razum kontra vjere u Apsolutni

U jednako bogatom koliko i raskošnom opusu filozofskog stvaralaštva Leszeka Kołakowskog (1927. – 2009.) svakako će se uvijek u prvi plan isticati njegovi Glavni tokovi marxizma (I., II. I III.), Religija: Što ako ne postoji Bog? ili pak Pozitivistička filozofija kao kapitalna djela u kojima se na briljantan način bavi pitanjima ideologije i vjere. Ali... postoji knjiga Kołakowskog, knjižica bolje reći, za čije razumijevanje nije potrebno obilje propratne literature niti neka velika filozofska naobrazba. Riječ je o, ako ju niste čitali, Ključu nebeskom.
Ključ nebeski prvo je djelo Leszeka Kołakowskog, napisano davne 1957., a kod nas prevedeno i objavljeno početkom osamdesetih godina prošloga stoljeća u paralelnim izdanjima edicije Zora Grafičkog zavoda Hrvatske i BIGZ-a (kasnije i Platoa). U ovom djelu, koje se u svim izdanjima i na hrvatskom i na srpskom pojavljuje zajedno s Razgovorom s đavlom (nastalo 1965.), Kołakowski se bavi razmatranjem sedamnaest priča iz Staroga zavjeta, od Postanka svijeta do plesačice Salome koja je zatražila glavu proroka Ivana Krstitelja. Ali... kakvim razmatranjem!
U svaku priču koju je odabrao iz Staroga zavjeta Kołakowski od početka ulazi s neskrivenom porugom kao odgovorom zdravog razuma na brojna čuda koja su se u to vrijeme redovito događala. Zaista je gotovo nemoguće reći smije li se čovjek više dijalogu anđela i Bileama koji nije razumio da Bog progovara kroz usta njegove magarice, interpretaciji slijeda događaja u ljubavnom trokutu između Sare, Abrahama i lijepe sluškinje Agare, priči o grunfovskoj vjernosti Joba ili pak knjizi Isusa Navina o »poznatoj špijunsko-muzičko-običajno-koljačkoj aferi koja se dogodila u gradu Jerihonu«. Čak i ako mu priče iz Staroga zavjeta nisu poznate, čitatelj s lakoćom prati događaje koje Kołakowski interpretira, dajući im karakter satirične filozofije koja za cilj ima prodrmati same temelje tisućgodišnjih dogmi. Ako već čitatelj tijekom autorovih interpretiranja priča nije ponukan i sam uključiti razum do procesa zaključivanja, to ga kao nagrada čeka na kraju svake od njih u vidu po nekoliko pouka (»naravoučenija«) koje iz različitih uglova razmatraju upravo prijeđeno gradivo. Svaka od njih predstavlja sam vrh izbrušenog intelekta, a neke od njih svojom efektnošću i značenjem ravne su preživjelim a neupitnim narodnim mudrostima. Takva je svakako pouka »da bi se spasla glava u velikom sukobu, nije dovoljno baviti se prostitucijom u fizičkom smislu« (»Rahaba ili usamljenost prava i hinjena«) ili pak: »u suprotnosti je sa zdravim razumom upotrebljavati zdrav razum u svađi s apsolutnim razumom« (»Bileam ili problem objektivne krivice«). I, naravno, brojne, brojne druge koje jedva čekaju da budu pročitane, u mislima prožvakane i kroz zaključak pročišćene.
Ono čime se – osim britkog i fenomenalnog humora i satire – odlikuje Ključ nebeski svakako je i stil Kołakowskog: originalan, vrhunski i neponovljiv, prožet najfinijim izrazima koji svojom tananošću najpreciznije dočaravaju prirodu materije (drugim riječima: »što je pisac htio reći«) u njezinu iskonskom (u ovom slučaju biblijskom) značenju. Iako treba skinuti kapu i načiniti naklon do poda prevoditeljima na hrvatski (Slobodanka Poštić), odnosno na srpski (Petar Vujičić) neponovljivi užitak zacijelo je znati poljski i pročitati ga u originalu. I pored toga, Ključ nebeski, ma koje izdanje u ruci imali, pružit će vam zadovovljstvo čitanja kakvo se ne doživljava svakoga dana.
U zaključku ove preporuke svakako nije zgorega preporučiti bar još dvije stvari. Ako ste se već odlučili na čitanje Ključa nebeskog, potražite zatim i 13 bajki iz kraljevine Lajlonije od istoga autora, kao neobično štivo u kom ćete biti upoznati s misaono-logičkim vratolomijama »a la Kołakowski« koje će vam – kako se to preporuča za križaljke ili sudoku – »razviti moždane vijuge«, odnosno pokazati koliko je širok horizont misaonog procesa u odnosu na svakodnevni kalup. Druga preporuka je: ako vas agnostičko-ateističko poigravanje-propitkivanje neupitnih autoriteta kakav je Bog vrijeđa, Ključ nebeski nemojte ni pogledati, a kamoli ga uzeti u ruke, jer je – sa stajališta istinskog vjernika – ovdje riječ o čistoj herezi, dodatno pojačanoj blasfemijom. Kao dokaz za ovu tvrdnju upotrijebit ćemo treću pouku Kołakowskog iz dvanaeste priče u Ključu nebeskom (»Job ili Antimonije vrline«), a koja glasi: »vrlina vjernosti po svaku cijenu ne traži uopće jak razum«.
Zlatko Romić