Arhiv tekstova

Sasvim poseban Pečuh

Konačno jedan zapis s terena. Ne mogu propustiti priliku i opet se požaliti koliko se malo putuje u posljednje vrijeme. Ali to nije ono klasično žaljenje koje izaziva suosjećanje ili tugu, nego se žalim više samoj sebi. No, nećemo baciti u sjenu zapis i činjenicu da smo proveli produženi vikend u Pečuhu. Da, da, konačno cijeli vikend u Pečuhu.

Lavovi kućice na brdašcu

Pečuh smo već obilazili, pa i predstavljali i neće biti onog školskog početka o udaljenosti, putokazima, glavnim atrakcijama, destinacijama, tavernama i spomenicima nego odmah prelazimo na glavnu stvar. Dame i gospodo, cijeli zapis posvećujemo Kulturnoj četvrti Zsolnay, kojoj bi se moglo posvetiti sigurno i više nastavaka, ali ću se potruditi da ovo bude informativni zapis koji će privoljeti na istraživački pothvat. 
Odmah da priznam, mene je prvo privukla fotografija iz prospekata na kojoj lavovi čuvaju kućicu na brdašcu i tako je krenulo naše istraživanje. Riječ je o mauzoleju Zsolnay, koji neki nazivaju i pečuškim Panteonom. Ovu obiteljsku grobnicu podigao je Miklós Zsolnay svom ocu Vilmosu, a sada su tu smješteni otac, majka i sin i grobnica se nalazi na 200 metara od kulturnog kvarta Zsolnay. 
Za svaki slučaj ako postoji neko mlado ili starije biće kojem je nekim slučajem promakao podatak, spomenut ću da je obitelj Zsolnay čuvena po proizvodnji keramike, porculana i opekarskih proizvoda. Njihova tvornica je poznata u cijelom svijetu, a keramika otporna na sve vremenske uvjete i korištena je za ukrašavanje zgrada. Upravo familija Zsolnay i čuva recept eosina, glazure koja je zaslužna za otpornost i živopisni sjaj ove keramike. Duh svega toga možete osjetiti i u Subotici pogledom na Raichlovu palaču i stubište u Gradskoj kući, pa u Novom Sadu na crkvi Imena Marijinog i u Beogradu na hotelu Moskva. 

U Zsolnay svijetu

Ukoliko do sada niste pokazivali posebno zanimanje za keramiku, očekujte da se to promijeni. Na površini od 50.000 m2, u okviru kvarta su smještene važne kulturne institucije grada – izložbe, sveučilišni kvart, koncertne i konferencijske dvorane, centar za posjetitelje, radionica, interaktivni muzej znanosti, planetarij, prodavaonica suvenira, kafići, restorani, nekoliko igrališta za djecu, teren za košarku, lutkarsko kazalište… Ovaj spoj me oduševljava, jer kvart nije namijenjen samo turistima nego je prilagođen potrebama sugrađana koji ovdje nalaze prostor za igru, šetnju, kućne ljubimce, kratke pauze za ručak i duga popodneva.
Mi smo krenuli od dvorana posvećenih historijatu tvornice. Problem je bio što nismo na raspolaganju za obilazak imali cijeli dan, a ispostavilo se da je bar toliko potrebno za sve. Dakle, morali smo izabrati. U najstarijoj zgradi kvarta se nalaze dvije dvorane namijenjene povijesti obitelji Zsolnay uobličene u spektakularne izložbe. Ne želim opisivati svaki odjeljak ponaosob i upućivati vas, svaki djelić kvarta je vrijedan svake vaše sekunde i radoznalosti. Ulaz u svaki segment se naplaćuje, ne puno, i vrijedi. Moj savjet je da nikako ne izostavite stalne postave o historijatu tvornice, ali i čuvenu kolekciju Gyugyi koja predstavlja postav više od 600 komada unikatne keramike.
Ovo je i poseban oblik turizma za mene. Jedino slično što sam doživjela je bio posjet tvornici Murano, gdje smo uživo gledali kako čovjek ispuhava različite oblike od stakla, pa je pred našim očima u trenu nastao divan crveni konj. To nije turizam radi turizma. To nije građevina iz vašeg vodiča pred koju stanete i fotografirate se, onda je mudro gledate i zagledate i dajete poslije neki vaš dojam ili nedojam svega doživljenog. Ovdje je čitav jedan događaj dojam, svevremenost, jedinstvenost. S ovakvog mjesta izlazite nasmijaniji, bogatiji i zamišljeniji.
Gorana Koporan