Arhiv tekstova

Ako nema pravde, nema ni mira

Srbija je zemlja društvene nejednakosti i ovim tempom bit će potrebno 40 godina da u njoj bude iskorijenjeno siromaštvo, rečeno je na tribini pod nazivom »Ako nema pravde, nema ni mira« koju su u Beogradu održali Ujedinjeni granski sindikati Nezavisnost i redakcija tjednika NIN povodom obilježavanja Međunarodnog dana socijalne pravde, 20. veljače.
Predsjednik UGS-a Nezavisnost Zoran Stojiljković je rekao da su pravda i istina nerazdvojni, te da je svaki razgovor o socijalnoj pravdi besmislen – bez kritički orijentiranih i slobodnih medija. On je, također, istaknuo i da ovogodišnji Dan socijalne pravde ide »u susret 8. martu«, te je podsjetio da najnoviji index rodne ravnopravnosti pokazuje da u Srbiji i dalje nema dovoljne zastupljenosti žena u centrima moći, kao i da se žene u Srbiji i dalje suočavaju s manjkom slobodnog vremena. »Ukoliko hoćete da ostvarite svoja socijalna i ekonomska prava, nećete to moći ako nemate otvorene medije, autonomno pravosuđe i izborni sustav koji omogućuje da ljudi s integritetom sjede u Vladi«, naveo je Stojiljković.
Glavni i odgovorni urednik NIN-a Milan Ćulibrk ukazao je na sve aktualne medijske manipulacije i izjave predstavnika vlasti u kojima se veličaju »uspjesi« borbe protiv siromaštva, povećanje zarada – baš u vrijeme realnog uvećanja socijalnih nejednakosti koje su nastale kao posljedica činjenice da nemamo sustav koji stvara višak vrijednosti, kao i da dodatno imamo nakaradan sustav redistribucije.  »Ako premijerka stvarno misli da smo mi gotovo iskorijenili siromaštvo, je li svjesna da ovim tempom nama treba još 40 godina da apsolutno iskorijenimo siromaštvo«, ocijenio je Ćulibrk.
Prema njegovim riječima, za godinu dana stopa rizika od siromaštva smanjena je s 25,9 na 25,7 a odnos zarada onih koji primaju najveće i najmanje plaće je 1 prema 9,7, što je najveća socijalna nejednakost u Europi.
»Što se naši dužnosnici više hvale novim otvorenim radnim mjestima, prosječne plaće su manje, jer u tim tvornicama se zapošljavaju ljudi koji po pravilu primaju minimalac i nikad nismo uspjeli saznati kolike su plaće stvarno zaposlenih u firmama koje je država častila našim parama«, kazao je on.
Zadatak ozbiljnih medija je, kaže, da ovakve neodgovorne izjave i manipulativne konstrukte demontiraju – objavljivanjem istinitih podataka.
Analitičar fondacije Centar za demokratiju Ivan Sekulović ukazao je na značajnu vezu između nejednakosti i krize povjerenja u javne institucije. Kao osnovnu odliku aktualne vlasti on je istakao guranje socijalne pravde u drugi plan i izostanak brige o životnom standardu građana. On je kazao da su svi rokovi za usvajanje socijalnih strategija u Srbiji istekli, ali i da se ni oporba ne može pohvaliti brigom za socijalnu pravdu.
O katastrofalnom odnosu vlasti prema obrazovnom sustavu govorila je Vesna Vojvodić iz Granskog sindikata prosvjete Nezavisnost, posebno se osvrnuvši na ogroman jaz koji postoji između deklarativnog zalaganja za kvalitetu obrazovanja i realnosti u kojoj se javno promovira koncept dualnog obrazovanja koji je u suprotnosti sa samom Strategijom obrazovanja koju je Srbija donijela. Sudionici tribine su istaknuli da ni Sporazum s narodom koji je oporba nedavno ponudila građanima koji prosvjeduju na potpisivanje ne prepoznaje u dovoljnoj mjeri značaj socijalnog partnerstva.
Među najznačajnijim preporukama koje su upućene s ove tribine spadaju: 1) kreiranje popisa socijalnih zahtjeva koje treba uputiti – kako vlasti, tako i oporbi; 2) izrada »socijalnog barometra« koji bi kontinuirano pratio presjek stanja; 3) analiza efekata Zakona o radu i izrada prijedloga za njegovu izmjenu; 4) sklapanje Socijalno-ekonomskog, odnosno Pakta o razvoju i zapošljavanju i kontinuirana periodična usuglašavanja sa socijalnim partnerima oko iznosa zarada, mirovina i poreza i 5) redovita praksa »javnog slušanja« o efektima donesenih zakona, uključujući i Zakon o privatizaciji. 
Izvor: Beta, UGS Nezavisnost