Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Diskriminacija po čistoći

Plaćamo li kao građani Subotice visoke račune za usluge koje nam pruža Javno komunalno poduzeće Čistoća i zelenilo? Najtočniji odgovor na ovo pitanje nalazi se svakako u Einsteinovoj teoriji relativnosti: po jednima – da, a po drugima – ne. Zanimljivije bi, samo kada bi ga bilo, izgledao odgovor na pitanje: plaćamo li realan iznos za usluge koje nam pruža JKP Čistoća i zelenilo? A da bismo do toga odgovora došli, poslužit ćemo se analizom činjeničnog stanja koje je također zanimljivo. 
Iako to jasno na računima ne stoji, osnovica po kojoj se utvrđuje cijena odvoženja otpada je četvorni metar stambene površine. Drugim riječima, da bi utvrdio zašto mu račun iz mjeseca u mjesec izgleda isto, potrošačka picajzla mora napamet znati s koliko četvornih metara stambenog prostora raspolaže, to podijeliti s osnovicom i na to dodati pripadajuće dodatke kao što su »cijena s PDV-om« i »cijena bez PDV-a« (obje se, naravno, sabiraju), pa na to još dodati i iznos računa za usluge JKP-a Dimnjačar, koje se u načelu obračunavaju na isti način kao i kod Čistoće. I, eto... jednostavno kao i sa svim ostalim računima, zar ne?
Ono što od apatije oboljelim građanima odavno ne bode oči jest osnovica računa, odnosno pitanje zašto se upravo četvorni metar uzima kao polazišna osnova za utvrđivanje cijene računa? Zašto se, recimo, u obzir ne uzme broj članova kućanstva ili, još bolje, količina »proizvedenog otpada« koja bi se utvrđivala na temelju stvarnog stanja, odnosno »koliko su čega« kamioni Čistoće odvezli tijekom mjeseca ispred nečije kuće ili stana. Postojeća logika »četvornog metra« čista je uravnilovka, jer po njoj otpad pravi prostor a ne čovjek, a zbog čega je veliki dio građana diskriminiran jednako kao što je veliki dio povlašten. Pojednostavljeno kazano: zašto bi bakica koja živi sama u velikoj kući i od otpada ima uglavnom ambalažu od jogurta i lijekova plaćala veće račune u odnosu na brojnu obitelj koja živi u manjem stanu a odlaže neusporedivo veće količine raznovrsnog otpada?
Ako ovo pitanje ne djeluje kao »tema za razmišljanje«, poslužimo se primjerom iz susjedstva. Primjerice, praksom koju provodi Gradsko komunalno poduzeće Pre-kom iz Preloga u Međimurju, a koja je vrlo slična našem Vodovodu i kanalizaciji gdje se utrošena količina množi s cijenom vode po kubičnom metru. Pojednostavljeno kazano, na računima Pre-koma nalazi se osnovica od 54 kune za svako kućanstvo, a odvoz staje 7,5 kuna po kanti miješanog otpada. Ne ulazeći u kvalitetu usluga Pre-koma (koja je daleko raznovrsnija, znači i bolja, jer nudi odlaganje različitih vrsta otpada i mogućnost građanima da otkupe prerađeni biološki otpad, primjerice), praksa ovog poduzeća pokazuje da je logiku moguće uvesti i u zbrkani sustav izrade računa za građanstvo. Iako jednostavna, stabilna i predvidljiva, praksa Čistoće i zelenila u svezi računa sušta je suprotnost onoj u Međimurju i pojednostavljeno kazano glasi: prljao, ne prljao – svakako si nadrljao. Na korist pravih prljača.
Z. R.

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika