Arhiv tekstova Arhiv tekstova

»Dvostruki Laokonov sindrom«

Sigurno ste već čuli za »vijetnamski« ili za posttraumatski sindrom; za »Laokonov sindrom« siguran sam da prvi put čujete, iz prostog razloga što sam ga upravo izmislio kako bih opisao događanja od prošlog tjedna u našoj domovini. No, za početak trebamo definirati pojam »sindrom«. Po Rječniku stranih riječi ovaj izraz ima dva značenja; jedan u medicini: »više simptoma koji se javljaju zajedno i ukazuju na neki poremećaj ili bolest«, drugo značenje je: »skup nepovoljnih elemenata koji određuju neku pojavu«. Promatrajmo samo događanja od prošlog tjedna. Udružena oporba se uspjela dogovoriti i u srijedu je obznanila politički program nazvan »Sporazum s narodom« u sedam točaka, skoro istovremeno naš predsjednik Republike je počeo obilaziti okruge širom Srbije vodeći kampanju koja nosi naziv: »Budućnost Srbije« uz medijsku kampanju, prije svega na privatnoj »ružičastoj« televiziji. Čitajući točke »Sporazuma« i gledajući kampanju predsjednika, sjetio sam se jedne epizode iz grčke mitologije. Ide ovako: pošto su Grci deset godina bezuspješno opsjedali Troju, najlukaviji među njima, Odisej, je smislio plan. Izvršit će lažno povlačenje, a na obali će ostaviti jednu veliku drvenu skulpturu konja, svete životinje Trojanaca, kao žrtvu božici Ateni koja je bila zaštitnica Grka. Trojanci su željeli drvenog konja uvući na glavni gradski trg, a toj ideji suprostavio se Apolonov svećenik Laokon, govoreći: »ne vjerujem Grcima i kad darove donose«. Kako bi bio uverljiviji, bacio je i koplje na konja. Potom su se pojavile dvije velike morske zmije, koje su udavile Laokona i njegova dva sina. Trojanci su to protumačili kao loš znak i srušivši dio zidova, drvenog konja su uvukli u grad. Noću su se iz »konjske utrobe« iskrali tamo skriveni Odisej i njegovi ljudi, koji su skrivenim brodovima dali signal i otvorivši gradske kapije pustili grčku vojsku u grad, koji je potom uništen. Trenutačno, u želji da komentiram pomenute događaje u našoj zemlji, dobio sam »dvostruki Laokonov sindrom«, što znači ne vjerujem ni jednoj ni drugoj strani.

Rađanje novog DOS-a?

Svojedobno se za obaranje Miloševićevog režima tadašnja oporba ujedinila u DOS (Demokratska opozicija Srbije) i istaknuvši jednog predsjedničkog kandidata uspjela je pobijediti na izborima. To se događalo prije devetnaest godina. Današnje oporbene stranke svakakve političke orijentacije ujedinile su se u »Savez za Srbiju« s jedinim glavnim ciljem »da obore diktatorski režim koji predvodi današnji predsjednik Republike i prvi čovjek vladajuće partije«. No, povijest se ili događa kao tragedija ili ponavlja kao farsa, kažu neki Englezi, a potezi (djelomično) ujedinjene oporbe SZS često imaju elemente burleske. No, da zavirimo malo u »Sporazum« gdje u 4. točki piše: »obavezujemo se da ćemo objelodaniti i preispitati sve akte koji su do sada usvojeni i koje bi sadašnji nedemokratski režim usvojio, a koji ugrožavaju državne, nacionalne i ekonomske interese«. Što znači ova fluidna obveza? Sadašnja Vlada ima čvrstu i stabilnu većinu i legitimitet i može usvojiti bilo koji ugovor, npr. o razgraničenju s Hrvatskom na Dunavu ili s nekom drugom zemljom u okruženju. Nešto i vijeća nacionalnih manjina nisu SZS-u po ukusu jer »kroz izmjene Zakona o vijećima nacionalnih manjina osigurat ćemo demokratski izborni proces unutar vijeća u cilju kvalitetne zaštite prava nacionalnih manjina«. Što znači da oni bolje znaju »tko i što nama treba« nego mi sami? Ovo me podsjeća na davnašnja socrealistička vremena. Recimo, kako će izabrati »Vladu stručnjaka« koji će u roku od godinu dana ispraviti sve krive Drine našeg zakonodavstva poslije čega stiže Kanaan. Ili, ako se ne izmijeni izborni zakon, onda će ih bojkotirati, a kao povući će se iz rada parlamenta; a zastupničke nadležnosti će zadržati ili dijeliti u dobrotvorne svrhe, samo to još nisu objelodanili!

Bit će skoro izbori?

Predsjednik Republike žestoko je krenuo u kampanju »Budućnost Srbije«. Prvo je posjetio najzaostalije južne dijelove zemlje. Otvara tvornice i posjećuje već otvorene, ide u škole i vrtiće, razgovara s građanima, igra šah s lokalnim majstorima ove igre, obećava lokalne i državne autoceste, polaže kamen-temeljce za stanove (zasad za vojsku i policiju, za ostale malo kasnije). Ponovo je obećao završetak Koridora 10, da podsjetim rok je bio kraj prošle godine, a sada otvaranje možda u lipnju? Nitko nije savršen. Nedavno je posjetio Južnobanatski okrug, koji također ne važi za najrazvijeniji dio Vojvodine. Tu je također obećao gradnju autoceste prema Rumunjskoj i izrazio želju »da za četri godine otvori još sto tvornica«, osim onih 160 koje je otvorio. Nitko nije tako siromašan da ne može obećati. Mnogi »analitičari i stručnjaci« smatraju da su njegova putovanja kampanja za izbore. On je izabran na pet godina i tek je na početku svog mandata. Zašto bi raspisivao izbore? Parlament još ima dobrih godinu dana da »radi punom parom« zajedno s oporbom, ili bez nje. Vlada je stabilna, ima dovoljan broj mandata. Ali u ovoj zemlji ima bezbroj »trojanskih konja« (neriješenih pitanja), a tko zna »što i tko se krije u utrobi« i što nam donosi sutrašnji dan. 

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika