Arhiv tekstova

Tirke, Švica i mi

»Sreća što u ovoj zemlji ima toliko tema koje ne možeš naći ni u jednoj normalnoj zemlji, tako da to umnogome olakšava posao svakom novinaru. Što bih pisao da živim, recimo, u Švicarskoj?«, napisao je davno Bogdan Tirnanić. I jest Tirke bio umnogome u pravu, ali nije da i u Švicarskoj ne bi bilo novinarskih tema za mene, poput one da, ako ne vjerujete u holokaust kao historijsku činjenicu – zbog toga možete završiti u zatvoru! Ili: o radu Međunarodnog odbora Crvenog križa za zaštitu i pomoć žrtvama rata koji je osnovan u Genevi 1863., zatim o kombinaciji dizajna i tehnologije satova koji se proizvode u Švicarskoj, te o proizvodnji čokolade i ispaši krava na njihovim Alpama, a nudi se kao tema na tacni i proizvodnja 450 vrsta sireva. O švicarskim bankama baš i ne znam koliko bih mogao pisati; »stvar kuće«, pa nemaš podataka, poznata je sigurnost privatnosti klijenata u tim bankama, tu ni Biblija ne pomaže. Ali... tu su za temu Hrvati i Srbi koji su podigli kredite u »švicarcima«. A o čemu bih se mogao onako žešće raspisati, pogađate li? Ako ste pomislili na jezera, rijeke, planine i prirodne ljepote Švicarske, pogriješili ste. Raspisao bih se o dadaizmu, umjetničkom pokretu koji je osnovan u Zürichu 1916., i koji je nastao iz svijesti o svijetu u kome bjesni besmisleni rat. 
Dobro, znam, u pravu ste, ovdje je mnogo više novinarskih tema i ne samo u Srbiji, pobrinu se za to i huligani u Hrvatskoj. Jedan od takvih primjera je napad na vaterpoliste beogradske Crvene zvezde prošle nedjelje u centru Splita na Rivi. Na glavnom gradskom šetalištu, na svu sreću, težih posljedica nije bilo, jer su trojica vaterpolista uspjeli pobjeći, a golman crveno-bijelih se spasao nasilja skokom u more. Užas, ali taj užas ima i nastavak. Dva dana nakon napada huligana na vaterpoliste zidovi OŠ Skalice u Splitu osvanuli su išarani zastrašujućim porukama, precizno ću sad reći – fašističkim grafitima. I sad ću navesti neke od njih: »Mrzin Srbiju«, »Mrzin školu i Srbe«, a na zidu je i veliko »U« sve s križom ispod kojeg piše »Za dom«, dok je na jednim vratima nacrtan kukasti križ. 
Jesu li nepoznati autori tih grafita, poučeni primjerom odraslih, zaključili da je normalno mrziti ljude samo zato što su druge nacionalnosti? A jedini grijeh vaterpolista je bio što su na trenirkama imali klupska obilježja. Ne sjećam se prosvjeda u Splitu zbog smanjenja plaća, gašenja tvrtki ili otkaza radnicima, ali izgleda da »mišića« ima za kršenje zakona i destruktivno ponašanje.
Nakon napada na vaterpoliste, sve je već išlo po ustaljenom redoslijedu: predsjednik Vlade Plenković razgovarao je o »okolnostima slučaja« s ministrom unutarnjih poslova Božinovićem, pa su obojica, sve s Vladom i predsjednicom Hrvatske, osudili napad na srpske vaterpoliste. Srbija je Hrvatskoj uručila prosvjednu notu, a splitska policija je privela trojicu huligana koji se dovode u vezu s napadom.
I što reći, osim da su na djelu bili i parohijalna svijest i duh palanke, a počiniteljima zatvor neće pomoći. Njima bi za pomoć trebalo obvezno odgojno učenje: o ustaškim rasnim zakonima i gledanje filmova o konclogorima, najmanje osam sati dnevno. Pitanje je kako iskorijeniti takve događaje, etničke incidente u Hrvatskoj? Obrazovanjem, ali i zakonima i kristalno jasnim izjavama političara da je ustaštvo bilo zlo. Eto. Ukratko. A ne bi bilo zgoreg da i kardinal Bozanić ode do Jasenovca.
I ne prođe dan-dva od incidenta na Rivi, kada evo etničkog incidenta u Srbiji. Novu ravnateljicu Narodnog muzeja u Šapcu, Subotičanku Nelu Tonković, član Narodnog slobodarskog pokreta, nazvao je ustašom. Član NSP-a iz Subotice, na svojemu Facebook profilu napisao je: »Čestitam Šapcu na direktoru ustaši«. Predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini Tomislav Žigmanov zatražio je reakciju državnih tijela. Izgleda da je osobi koja je napisala na fb-u pri srcu ideja Velike Srbije, ne mogu reći i pri pameti, mada se na nedostatak mozga još nitko nije žalio dragom Bogu. 
Što reče Tirke, tema ovdje ne nedostaje. U Beogradu i mnogim mjestima u Srbiji traju li traju prosvjedi, najmasovnije dosad javno izražavanje nezadovoljstva vladom predsjednika Vučića, čija se ostavka zahtijeva. Je li možda prosvjede suštinski izazvao ovdašnji pohlepni kleptokapitalizam? Jedan od zahtjeva prosvjednika je uspostavljanje vladavine prava, neovisnosti sudstva i tužiteljstva. Jesu to, primjerice, u Švici davno riješili, ali meni je pitanje hoće li se na prosvjedima jasno i glasno reći što je uzrok sadašnje situacije? I reći adio ideji Velike Srbije. Da je Tirke živ, sad bih mu javio da sam se uželio »švicarskih tema«.
Zvonko Sarić