Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Profili hrvatskog kolektivnog identiteta

U prva tri dijela prikaza rezultata sociološkog i socijalno-psihološkog istraživanja koje smo proveli na uzorku Hrvata u Vojvodini prikazali smo strukture skala za mjerenje nacionalne svijesti, povjerenja i izloženosti medijima kao i postotke slaganja s pojedinačnim tvrdnjama. U ovom završnom dijelu prikazat ćemo rezultate multiplih regresijskih analiza i zaključke istraživanja. Regresijska analiza je statistički postupak kojim se na temelju određenog seta nezavisnih varijabli (prediktora) nastoji utvrditi koliko se varijance može objasniti u zavisnoj varijabli (kriterij). Drugim riječima, na temelju više indikatora, psiholoških mjera ili rezultata na određenim testovima nastoji se zaključiti, odnosno predvidjeti kako će se osoba ponašati u određenoj situaciji. 
U našem istraživanju nastojali smo utvrditi jesu li nacionalni identitet i etnocentrizam značajni prediktori potpore nacionalno-manjinskim pravima, izražavanja političkog povjerenja u hrvatske institucije i preferiranja određenih sadržaja u hrvatskom masmedijskom prostoru. Sve analize smo proveli posebno unutar muškog i ženskog subuzorka. 

Nacionalni identitet i etnocentrizam kao prediktori 

Utvrdili smo da se kod muških ispitanika u pozadini davanja potpore hrvatskom obrazovnom sustavu nalaze nacionalni identitet i etnocentrizam. Kod žena se u pozadini ove dvije dimenzije potpore hrvatskim nacionalno-manjinskim pravima nalazi samo nacionalni identitet, dakle bez značajnog doprinosa etnocentrizma.    
Nadalje smo utvrdili da kod muškaraca nacionalni identitet i etnocentrizam nemaju značajnog utjecaja na izražavanje političkog povjerenja u hrvatske manjinske institucije. Kod žena pak nacionalni identitet u značajnoj mjeri doprinosi političkom povjerenju u hrvatske manjinske institucije. 
Kod muškaraca se tek nacionalni identitet nalazi u pozadini političkog povjerenja u hrvatske državne institucije, dok se kod žena niti jedan prediktor ne nalazi u statistički značajnoj korelaciji s političkim povjerenjem u hrvatske državne institucije. 
Etnocentrizam, dakle, nema nikakvu značajnu ulogu bilo u muškom ili ženskom subuzorku na izražavanje bilo koje dimenzije političkog povjerenja u hrvatske institucije.
Kada je u pitanju preferiranje sadržaja hrvatskih programa, utvrdili smo da se kod muškaraca u pozadini preferiranja sadržaja hrvatskih programa u produkciji Udruženja novinara Croinfo koji se emitiraju na TV Subotici nalazi nacionalni identitet, a kod žena etnocentrizam. Kod muškaraca se i u pozadini preferiranja hrvatskih sadržaja TV Vojvodine nalazi nacionalni identitet, dok se kod žena u pozadini preferiranja sadržaja ove dimenzije hrvatskog masmedijskog prostora nalaze oba nacionalo-stavovska konstrukta, tj. nacionalni identitet i etnocentrizam.  
Kod muškaraca se u pozadini preferiranja HRT programa nalaze i nacionalni identitet i etnocentrizam, dok se kod žena u pozadini preferiranja ovog masmedijskog prostora nalazi samo nacionalni identitet.

Profili hrvatskog kolektivnog identiteta

Kako bismo utvrdili postoji li latentna unutarnje koherentna struktura nacionalno-manjinskog kolektivnog identiteta, primijenili smo faktorsku analizu višeg reda. Utvrdili smo da se pojedine latentne dimenzije nalaze u međusobno supstancijalnim korelacijama te da je opravdano pretpostaviti da postoje dva profila (latentne dimenzije) hrvatskog kolektivnog identiteta. 
Prvu dimenziju u najvećoj mjeri definiraju nacionalni identitet, etnocentrizam, davanje potpore hrvatskom obrazovnom sustavu, hrvatski program Udruženja novinara Croinfo na TV Subotica i Zvonik i HRT. Ovu smo latentnu dimenziju višeg reda nazvali »Hrvatski nacionalni kolektivitet«. 
Drugu dimenziju u biti definiraju samo dvije latentne varijable, a to su političko povjerenje u hrvatske državne institucije i političko povjerenje u hrvatske manjinske institucije. Ovu smo latentnu dimenziju višega reda nazvali »Hrvatski politički kolektivitet«. 
Premda su hrvatski nacionalni kolektivitet i hrvatski politički kolektivitet međusobno povezani (r=0.50) radi se o dva različita nacionalna konstrukta. To drugim riječima znači da kod Hrvata u Vojvodini ne možemo govoriti o postojanju unutarnje koherentne i integrirane strukture nacionalnog kolektiviteta.                                                       

Konflikt u nacionalnoj svijesti

Na mikro-socijalnopsihološkoj razini kod Hrvata u Vojvodini unutarnje koherentni nacionalni identitet je prisutan kod oko 50% Hrvata. Očito je, dakle, da ne postoji velika sukladnost između hrvatskog nacionalnog deklarativnog samoizjašnjavanja i internalizirane hrvatske nacionalne svijesti. Etnocentrizam, kao potencijalni simptom nacionalističkog sindroma, prisutan je kod oko 20% Hrvata. U pozadini hrvatskog nacionalnog identiteta tek se u manjoj mjeri nalazi simptom etnocentrizma, a što znači da sam nacionalni identitet kod Hrvata u Vojvodini ne sadrži u sebi značajni potencijalni nacionalistički sindrom. 
Prostor hrvatskih nacionalno-manjinskih prava ne predstavlja jedan unutarnje koherentni i homogeni sustav nego je podijeljen u dvije skupine: a) obrazovni i b) politički prostor. Tek oko 44% Hrvata ima potrebu za prosvjetno-kulturnom autonomijom. U znatno većoj mjeri Hrvati izražavaju potrebu za političkom ravnopravnosti i povezanošću s Hrvatskom (oko 65%).
Političko povjerenje u hrvatske institucije također ne predstavlja jedan unutarnje koherentni i homogeni političko-kulturalni prostor nego je podijeljen u dvije skupine: a) prostor unutarnji političkih akteri i b) prostor vanjski politički akteri. Od unutarnjih aktera najveće povjerenje imaju NIU Hrvatska riječ, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata i Hrvatsko nacionalno vijeće, a od vanjskih aktera najveći ugled ima Generalni konzulat Republike Hrvatske sa sjedištem u Subotici.
Masmediji s hrvatskim sadržajima i programima predstavljaju izuzetno heterogeni masmedijski prostor koji je međusobno slabo povezan. Najčešće se čitaju Hrvatska riječ i katolički mjesečnik Zvonik, a najčešće se gleda Dnevnik na hrvatskom jeziku na Radio-televiziji Vojvodine.
Kod muškaraca se nacionalni identitet i etnocentrizam nalaze u pozadini obje dimenzije iz prostora potpore hrvatskim nacionalnomanjinskim pravima, dok se kod žena u pozadini nalazi samo nacionalni identitet. 
Veoma je zanimljiv nalaz da kod muškaraca nacionalni identitet i etnocentrizam nemaju značajnu ulogu u stvaranju povjerenja u hrvatske manjinske institucije. S druge pak strane, kod žena nacionalni identitet i etnocentrizam nema značajan utjecaj na povjerenje u hrvatske državne institucije. Nacionalno »osviješteni« muškarci imaju tek veće povjerenje u hrvatske »domaće« institucije, a nacionalno »osviještene« žene imaju veće povjerenje u hrvatske »strane« institucije.
Ako istodobnu prisutnost nacionalnog identiteta i etnocentrizma tretiramo kao prisutnost »gorljive nacionalne svijesti«, onda možemo zaključiti da muškarci koji gledaju programe HRT-a imaju jednu takvu »gorljivu nacionalnu svijest«. S druge pak strane, jedna takva »gorljiva nacionalna svijest« je prisutna kod žena koje gledaju programe TV Vojvodine i čitaju Hrvatsku riječ. 
Kod Hrvata u Vojvodini se ne može govoriti o postojanju unutarnje koherentne strukture hrvatskog nacionalnog kolektiviteta. Postoji latentni »konflikt« između hrvatske nacionalne i hrvatske političke svijesti, a što se svakako treba imati na umu u vođenju različitih oblika i razina hrvatske nacionalnomanjinske politike. 

Pišu: dr. sc. Jasminka Dulić i dr. sc. Zlatko Šram 
 

  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay