Arhiv tekstova

A di smo mi tu?

Nisam ljubitelj fraza, ali započet ću ovaj tekst jednim uobičajenim izrazom – Tantalove muke. Dakle, onim koji označava muke čovjeka koji nikako ne uspijeva dobiti nešto što je naizgled lako ostvarivo. Predsjednik Vučić nema podršku velikog dijela intelektualne elite, prije svega onih poznatijih široj javnosti. Razlog je jednostavan: Vučić nema baš mnogo talenta za demokratsku atmosferu, plus – ima prošlost koja ga ne preporučuje. Intelektualci uvijek negativno reagiraju na autokratske osobe u politici. 
E pa sad, nisu intelektulaci bauk, bića iz bajki za plašenje djece ili strašila za ptice ili divljač. Jednostavno rečeno, oni su ljudi koje ne određuje njihova školska upućenost u određeno područje, nego njihova sposobnost da kritički promišljaju svijet, unaprijed odlučni da bez kuknjave prihvate konzekvence tog promišljanja.

Izeš intelektualce

I što bi s Tantalovim mukama, Vučićem i intelektualcima? Nastavnici i suradnici više srbijanskih fakulteta pružaju podršku prosvjedima građana Srbije i u svojim priopćenjima navode više-manje kako su građanima Srbije ukinute političke, ekonomske i kulturne slobode koje su temelj europskih demokracija i naglašavaju kako su urušene institucije i primjena zakona, te da su opći interesi podređeni osobnim i stranačkim. Izeš intelektualce, javio se odmah ministar prosvjete, znanosti i tehnološkog razvoja Mladen Šarčević s tvrdnjom kako mu podrška profesora prosvjedima ne smeta, jer »tu nema ozbiljnih imena«. Opa-la, ministre, s takvom tvrdnjom, ali prosvjedi se nastavljaju, pa i uz podršku akademske zajednice, no, kako to kaže ministar Šarčević, »uz podršku umirovljenika i pola nekih mladih istraživača, koji su tek jučer počeli raditi«.
I tko je taj ministar? Kako prenosi Istinomer, medij koji se bavi provjerom činjenica kroz ocjenjivanje izjava javnih dužnosnika i političara, prema podatcima Agencije za borbu protiv korupcije, Mladen Šarčević ima vlasnički udio od 20 posto u gimnaziji Ruđer Bošković s domom učenika (vrijednost tog udjela iznosi 200.000 eura), 50 posto vlasništva OŠ Ruđer Bošković (također 200.000 eura), kao i 50 posto vlasništva Predškolske ustanove Ruđer Bošković (vrijednost 5.000 eura). Toliko. 

Prijestolje i lude

Ostavimo se sad eurića, nego što, među ostalim, kaže uzdrman predsjednik Vučić u svezi prosvjeda? E pa u toj preši, što će reći hitnosti problema, tu smo i mi braća Hrvati. Činjenice govore kako je u Beogradu prošle subote održan deveti prosvjedni mimohod  1 od 5 milijuna protiv predsjednika Vučića.
E sad, Vučić je rekao kako ga »zabavlja« pisanje hrvatskih medija o prosvjedima u Srbiji i o nagovještajima navodnih sukoba u kojima bi on trebao biti svrgnut »u krvi«. Što je rekao Vučić o »krvožednim« hrvatskim medijima? Pa dobro, mora se i predsjednik opustiti kad ne obilazi noću zatvorene knjižare. Vučić je rekao kako je takvo medijsko izvještavanje u Hrvatskoj »u moru problema s kojima se susreće na dnevnoj razini«, jedna od stvari koja ga zabavlja.
»Vrlo sam pozitivno iznenađen, jer ako oni toliko navijaju da ja u krvi odem, da nestanem, da je ovdje grotlo i prevratnička atmosfera – onda sam sigurno nešto dobro učinio za Srbiju u prethodnom razdoblju«, odgovorio je Vučić na pitanje novinara komercijalne televizije TV Pink kako komentira pisanje hrvatskih medija o prosvjedima koji se od 8. prosinca svake subote održavaju u Beogradu, a počeli su se širiti i na druge gradove u Srbiji. Naravno da tu nije kraj Vučićevih izjava. Ali će i zbog takvih izjava Vučiću biti kraj, njegovih igara »prijestolja« s dvorskim ludama oko sebe.
O pljačkama i podlosti

I zaista ovi prizori na ulicama Beograda itekako podsjećaju na devedesete. Bolno, ali istinito. Bio je 9. ožujak 1991. Nezadovoljstvo i bunt tada su ugušeni represijom. Milošević je nastavio krojiti po svome, pa se izlazilo na ulice sredinom i krajem 1990-ih. I na koncu, 5. listopada 2000. godine, nakon pokušaja krađe na izborima, konačno je svrgnut. I treba i sada navesti kako je ekonomist Mijat Lakićević dao na uvid sažetu povijest pljačke građana koju je organizirala nekadašnja »crno-crvena koalicija«, što prenosi Peščanik. Izračunao je Lakićević da je nekadašnja vlast, iz devedesetih godina prošlog stoljeća, građanima otela oko 10 milijardi eura preko legendarnog Zajma za preporod Srbije, zatim hiperinflacije, piramidalnih štedionica, prodaje Telekoma, ekonomije »na crno« (šverc, carine, dilovanje s devizama na ulici i sl).
Možda su se nakon listopadskih promjena trebali podijeliti primjerci knjige Mauricea Jolya Dijalog u paklu između Makijavelija i Monteskjea koja je objavljena davne 1865., na stranu što će ta knjiga biti otkrivena tek kasnije – u povodu najvećeg falsifikata stoljeća, knjige Protokoli sionskih mudraca, izrađene na temelju manipuliranja izvornikom. 
Taj ironični priručnik o podlosti i dvoličnosti sadrži naputke protagonista Dijaloga Machiavellia, čiji je politički svjetonazor despotizam, o potrebi odvajanja politike i morala, te da svakom pravu treba supstituirati silu i lukavstvo, paralizirati individualni duh, obmanjivati narod prividima, dopustiti slobodu jedino pod prisilom terora, ugađati nacionalnim predrasudama, pretvoriti instrumente mišljenja u instrumente vlasti, zahtijevati stalnu apologiju za svoja djela, sam poučavati povijest svoje vladavine, okružiti se vjernicima putem šarenih laža, razviti kult uzurpatora u neku vrstu religije, postati neophodan stvarajući prazninu oko sebe, umekšati javnost do te mjere da padne u apatiju.
A dismo mi tu, Hrvati, građani Srbije? Prosvjedi su najavljeni i u Subotici, za danas. Petak, već kao petak. Odlučite sami.
Zvonko Sarić