Arhiv tekstova

Vjerovati poput Petra

Isus je često svakodnevne situacije koristio kako bi poučio okupljeni narod i svoje učenike. Različite zgode iz života pastira, zemljoradnika, ribara, domaćica služile su mu kao slikovit primjer kojim je ljude upućivao u način služenja Bogu. Peta nedjelja kroz godinu donosi nam Isusovu pouku za koju je koristio situaciju iz života ribara (usp. Lk 5,1-11).

Petrov poziv

Naoko još jedna u nizu zanimljivih priča iz Isusovog života o svima nam dobro znanom čudu kada pomaže učenicima uloviti mnogo ribe puno je više od toga. Ova priča o čudu na Genezaretskom jezeru prepuna je simbolike i pouke za Petra, a i za sve nas. Središnji događaj evanđeoskog teksta je čudesni ulov ribe. On privlači najviše pozornosti i tada okupljenog mnoštva i današnjih čitatelja, ali ovo nije najvažniji dio nego sredstvo kojim Isus skreće pozornost na poziv koji će uputiti Petru. Cijeli događaj je kao škola vjere za budućeg apostolskog prvaka. Isus ga najprije stavlja na veliku kušnju. Naime, već u rano jutro na obali Genezaretskog jezera mnoštvo se okupilo oko Isusa da ga sluša. Na obali jezera su i ribari koji su se vratili iz svog noćnog ribolova, i to bezuspješnog, te umorni i razočarani peru mreže. Isus ulazi u jednu od privezanih lađa i prekida ribare u njihovom poslu te traži od vlasnika lađe, Petra, da je otisne od obale. I nije Isus slučajno ušao baš u Petrovu lađu, jer upravo tim ulaskom započinje njegovo nasljedovanje Isusa. Petar, iako umoran, ne odbija Isusovu zamolbu da otisne lađu, premda možemo pretpostaviti da nije bio baš raspoložen to činiti. No, to nije bio kraj iskušavanja Petra. Nakon što je završio propovijedanja, Isus traži da se lađa izveze na pučinu te da se bace mreže (usp. Lk 5,4). Iako Petar kao iskusan ribar ne skriva svoje čuđenje pred ovim neobičnim Isusovim zahtjevom, on ipak ostaje poslušan i čini što mu je rečeno: »Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže« (Lk 5,5). Potvrda da Isus nije slučajno tražio da se bace mreže dolazi ubrzo, jer su ulovili mnogo ribe, toliko da su morali tražiti pomoć i to po danu, kada se riba ne lovi. Petar je izdržao svoju kušnju i biva nagrađen velikim čudom. 

Čudo koje se dogodilo pomoglo je Petru da u Isusu prepozna Sina Božjeg, te pada pred njega svjestan svoje grješnosti i nedostojnosti biti u Isusovoj blizini. U tom času Petar ne oslovljava Isusa više kao Učitelja, već ga zove Gospodinom. On shvaća da pred njim stoji Bog te se ponaša kao brojni starozavjetni ljudi, koji se osjećaju nedostojnima stajati u Božjoj blizini: »Idi od mene! Grješan sam čovjek, Gospodine!« (Lk 5,8). Međutim, Isus je svjestan da je Petar običan čovjek, što znači i grješan, i to mu ne smeta da ga uzme za svog učenika. Zato raspršuje njegov strah i naznačuje koja će biti Petrova buduća uloga »Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!« (Lk 5,10). Ovaj događaj navještaj je buduće Petrove uloge nakon Isusova uzašašća. On će biti kormilar lađe koja je Crkva, a ostali učenici će mu se pridružiti i loviti ljude izvršavajući zapovijed širenja radosne vijesti do na kraj svijeta.

Vjera

Na Petrovom primjeru vidimo što je vjera. Ona nije nikakvo naučeno znanje o Isusu, nego daleko više od toga. Ona je povjerenje u Božju riječ i njegovu moć kada ljudskim očima sve izgleda nemoguće i nelogično. Takvu vjeru imao je Abraham, Mojsije, a posebno Marija. Svi oni su u Boga u nemogućim i bez-izlaznim situacijama imali apsolutno povjerenje i potpuno su se predali u njegove ruke. Bog ih je nagradio, a nagrada opet nije mjerljiva ovozemaljskim mjerilima nego Božjim.
Isusov odnos prema Petru pokazuje nam i da Bog u čovjeka ima povjerenje, a da naša vjera nije ništa drugo nego odgovor na to povjerenje. Isus je Petru oprostio njegove grijehe, tako oprašta svakom raskajanom grješniku te nas uči da grijeh nije nepremostiva prepreka Božjoj milosti. 
Bog i u nas ima povjerenje da izvršimo službe koje nam je povjerio, a prva je da budemo navjestitelji evanđelja riječju i djelom tamo gdje nas je stavio, da budemo širitelji njegovog kraljevstva u svojoj sredini. Na njegovo povjerenje trebamo odgovoriti vjerom, poput Petra. I mi u njega trebamo imati bezgranično povjerenje, jer za njega nema nemogućeg, samo sve treba staviti u njegove ruke i slijediti njegov poziv.
Ana Hodak