Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Duplo C

Ako se sjećate, prošle godine sam otvorila rubriku Put po Abecedi po kome je pravilo da mjesto dospije u ovu rubriku kada njegovo prvo slovo po abecedi dođe na red. E, pa zastali smo kod slova C. Zapravo, nismo daleko od početka. Do sada smo maštali o Avali i Balatonu, pa je na red došlo zavrtjeti slovo C. Crveno more, pa Cetina, Cer, Crno more, Celje... viču glasno i pozivaju slasno ali ovog puta imam nešto interesantnije za ispričati. Zapravo, imam nešto interesantnije za razriješiti sama sa sobom.
Kao i s ljudima, tako je valjda i s predjelima, mora među vama nešto kliknuti. E pa između mene i destinacije na C na koju ću vas pozvati nije kliknulo dugo vremena. Bez obzira na njenu popularnost, na more koje ima, na stihove u kojima ju veličaju, Crnu Goru sam dugo godina obilazila u širokom luku. Sada kada razmišljam, mogli bismo tu situaciju podvesti pod grešku u odrastanju. Ne mom životnom realnom odrastanju, nego odrastanju našeg odnosa. Moja prvobitna spoznaja Crne Gore seže do popularnih ljetovališta za ponuditi. Jesam bila ludi tinejdžer, ali su mi dva izlaska bila dovoljna. Oduvijek sam voljela istražiti predjele i zaljubiti se u prirodu. Dobro, ne samo u prirodu, ali vjerujem da razumijete poantu. I svakako, tko može tako ljetovati svake godine. No, nekako smo se spontano preselili u Istru i ljeta su dobila svoj smisao. 

Crna Gora da se voli

E, onda je sudbina umiješala prste i pokazala mi Crnu Goru onakvu kakva ona zaista jest – divnu, brdovitu, prostranu, morsku i divlju, a ja sam ju počela voljeti. Išlo je to postupno: prvo sam osjetila čari zime na moru, zapravo veljače u Herceg Novom. Divno je bilo, bez puno ljudi, s mimozama, biciklom i Suncem. Na tom putovanju su mi pokazali i Rt Veslo i njegovo veliko plavetnilo. Ne znam jesam li više uživala u pješačenju, vožnji bicikla do Risna, penjanu po Kotoru ili u dugim vožnjama automobilom. Znam, možda je ipak najljepša bila avantura biciklom do Dubrovnika. 

C kao Crna Gora, C kao Cetinje

Kada već zavolim zemlju, moram je golicati i po starim povijesnim mjestima. Moj rođeni brat je neko vrijeme živio u Crnoj Gori i mama i ja smo, naravno, išle u posjet. Ništa ljepše nego kad je netko tvoj negdje, pa uz sve emocije koje obaspu vaše susrete uspijevate otkrivati i nova mjesta. Mi smo otkrili Cetinje i sve što nam je kročilo na put do njega, a bilo je tu svega jer je sam grad grad muzeja, pa ne znate što biste prije otkrili. Naravno, najveću pažnju je privukao Njegošev mauzolej što zbog same njegove veličine, što zbog mjesta na koje je smješten. Mogli smo vidjeti Italiju, dio Albanije, a vidjeli su se i neki daleki vrhovi, rekla bih iz pravca Srbije. Sve je stvar ukusa i izbora onoga tko putuje, ali ne postoji šansa da na putu do vrha, vozeći se uz šume bukve, hrasta i lipe, krivudajući nekad uz same rubove, ježeći se od straha i od ljepote pogleda na Kotorski zaljev, otvoreno more i Skadarsko jezero ostanete ravnodušni. 
Tek tako i odjednom Crna Gora je dobila ljubav od mene i čitavo mjesto u mom svijetu, važno mjesto na slovo C koje planiram obići još nekoliko puta. Nacionalni park je jedna od njenih destinacija koja me mami, a onda se redaju i Crno jezero, Ulcinj, Ada Bojana, Skadarsko jezero, Biogradska gora, a najviše me golica ideja preveslati zaljev. 
Nema loših destinacija i sve je do nas samih i toga umijemo li ili ne naći lijepo u drugima. To što sam pogriješila me čak i raduje, jer sam time dobila veće oduševljenje na kraju i želju istražiti više. Nagrađuju li i vas greške? 
Gorana Koporan

  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay