Arhiv tekstova

Ko je diro pucad?

U svojoj bogatoj političkoj karijeri aktualni ministar vanjskih poslova Ivica Dačić bio je mnogo toga: od glasnogovornika Socijalističke partije Srbije (čiji je sada predsjednik) do predsjednika Vlade. E, u vrijeme kada je bio u koaliciji s Demokratskom strankom – u vrijeme, dakle, nakon što je SPS potpisala s DS-om Deklaraciju o pomirenju i u vrijeme kada ga nisu morile brige euroskepticizma – Ivica je Dačić kao ministar unutarnjih poslova nekako baš u ovo vrijeme (12. siječnja) u Kanjiži i Bačkoj Topoli slavodobitno građanima uručivao nove registarske pločice. Vickast, kakav već jest, Dačić je tom prilikom rekao kako je praznina u plavom polju gdje se nalazi oznaka države ostavljena za popunu zvjezdica slovima »EU«, dodajući kako je uvjeren da će se i to uskoro dogoditi. 
Prošlo je od tada osam godina, »popuna« plavog polja još se nije dogodila, a kada će ne zna se, ali su zato u međuvremenu početnu euforiju zbog »europskih pločica« zamijenili svakodnevni problemi nastali zbog naše nesviklosti na »europski način razmišljanja«.
Kao što je vozačima poznato, najuočljiviji i najveći problemi nastali su kod onih vlasnika na čijim se autima nalaze registarske pločice koje u slovno-brojčanim kombinacijama sadrže slova »č«, »ć«, »đ«, »š« i »ž«. Svakodnevni praktični problemi odmah su počeli biti umnožavani teorijskim pitanjima: od toga hoće li radarska snimka jasno uočiti razliku između pločica na kojima se nalaze slova »čć« ili će kazna zbog prekoračenja brzine otići na adresu vlasnika »cc« pločica, preko pitanja kako iste probleme rješavati putem sms poruka na parkirališnim prostorima, pa do onih da navedena slova s dijakritičkim znacima u Europskoj uniji jednostavno ne vrijede.
Prepoznavši te probleme kao osnovane, država je prošle godine odlučila zamijeniti pločice s problematičnim slovima. Naravno, ne na svoj nego na trošak građana koji su sada za tu »uslugu« prilikom registracije vozila dužni platiti oko 5.000 dinara (uz zamjenu pločice ide i zamjena prometne dozvole, plus registracijska naljepnica). Na taj način, osim što je kod građana stvorila dodatni bijes, država je još više ogoljela bar četiri pitanja.
Prvo, a koje nije riješeno od prvog dana i samo nagomilava probleme do danas, jest: kojoj su to budali u Ministarstvu prometa 2011. dali da »dira pucad« umjesto da je lijepo »namirivo josag« i pustio pametnijeg od sebe da rješava tako složenu problematiku kao što je usklađivanje domaće abecede s onom u Europi? Drugo, a koje je usko navezano na prethodno, glasi: hoće li ta ili njemu tada nadređena osoba snositi odgovornost, uključujući i sankcije, zbog štete koju je svojom glupošću u milijardama dinara nanijela građanima? Treće: hoće li gradovi kao što su Čačak, Ćuprija, Šabac ili Požega, primjerice, morati mijenjati ime zbog toga što im prva dva slova na pločici počinju nekim od problematičnih slova? I četvrto: je li budala državi zgodno poslužila da naknadno legalno pljačka građane ili je država s istim ciljem prethodno potražila nekoga tko će se praviti budala?
Konačno, ako se pitate kakve sad sve to veze ima sa Suboticom, osim činjenice da i mnogi Subotičani trpe iste naprijed opisane posljednice (zbog budale i pljačkaša zajedno), tu je i odgovor: iz mnogih razloga postoji velika vjerojatnoća da »pucad« nije dirao – Stipan.
Z. R.