Arhiv tekstova

Negiranje činjenica – Miloševićev režim zaboravljen

U zagrebačkom Sheratonu je povodom pravoslavnog Božića 6. siječnja održan tradicionalni prijem u organizaciji Srpskog narodnog vijeća. »Moramo se izvući iz živog blata srpsko-hrvatskih povijesnih tema«, poručio je tada predsjednik SNV-a Milorad Pupovac na prijemu na kojemu su se, kako je rekao, okupili s jednim ciljem – za dobro srpske zajednice u Hrvatskoj, za dobro Hrvatske i za što je moguće bolje odnose Hrvatske s njezinim susjedima. Ustvrdivši kako je protekla godina, nažalost, bila »godina buke u komunikacijskim kanalima s nama susjednim zemljama«, Pupovac je rekao da je u ovoj godini neophodno učiniti više, ne samo na ostvarivanju prava Srba u Hrvatskoj, nego i na unapređenju međuetničkih odnosa i ljudske tolerancije u Hrvatskoj.
Hrvatski mediji su uobičajeno prenijeli izjave dužnosnika, a zatim se pojavila i jedna šaljiva vijest. 
Svečanosti je prisustvovao dobar dio hrvatskog državnog vrha, predvođen premijerom Andrejom Plenkovićem, a među brojnim uzvanicima našao se i gradonačelnik Zagreba Milan Bandić.
Tijekom svečanosti izveden je i obred lomljenja kruha. U toj je posebno spravljenoj pogači sakriven novčić, tzv. česnica, koji onome tko ga nađe donosi sreću i blagostanje cijele godine.
Na snimci se vidi kako mitropolit Porfirije lomi pogaču i pronalazi novčić. Potom ga skriva i krišom predaje Pupovcu, koji ga odnosi do Bandića. Bandić nakon toga slavodobitno obznanjuje svima da je on pronašao sretni novčić, a svi mu plješću i čestitaju. »Evo gaaa!«, viče Bandić. No, kako ne bi sve prošlo u miru i skladu, pobrinuo se srpski šef diplomacije Ivica Dačić, za kojega su na domjenku SNV-a povodom pravoslavnog Božića, bile bestidne Plenkovićeve izjave o Tuđmanovim dometima u »reintegraciji Srba«, kao i Plenkovićeve tvrdnje da nema pomirenja dok Srbija ne prizna Miloševićevu agresiju na Hrvatsku.
Zna se reći kako je dobra svaka vijest koja prodaje novine. Mislim da to u svezi Dačićeve izjave nije tako!

Izjava Dačića i reagiranje MVP-a Hrvatske

»Zamislite kakva je to bestidnost da na proslavi Božića, među ono malo Srba što ih je ostalo u Hrvatskoj, izgovorite da je Tuđmanova najvrednija ostavština reintegracija Srba. Samo ne znam misli li Plenković pritom i na onih 220.000 naših nesretnika iz Oluje«, rekao je Dačić Večernjim novostima, u kojima je na naslovnoj stranici dominirao naslov: »Sraman čin Plenkovića – Na Božić pohvalio Tuđmana za Oluju«.
Onda je u utorak na Dačićeve izjave reagiralo Ministarstvo vanjskih poslova Hrvatske čije priopćenje prenosimo u cijelosti:
»Današnjom izjavom prvog potpredsjednika Vlade i ministra vanjskih poslova Republike Srbije Ivice Dačića, koji na krajnje neprihvatljiv način proziva predsjednika hrvatske Vlade radi izjave o mirnoj reintegraciji i procesu pomirbe, nastavljaju se zlonamjerne, tendenciozne i potpuno neutemeljene izjave srbijanskih dužnosnika o Hrvatskoj, koje najoštrije osuđujemo. Na primanju Srpskog narodnog vijeća u prigodi pravoslavnog Božića u Zagrebu, predsjednik Vlade Andrej Plenković je kazao da bez istine i suočavanja s prošlošću nema pomirbe, ni izgradnje zajedničke budućnosti. Još jednom je naglasio da je proces mirne reintegracije jedna od najvećih ostavština predsjednika dr. Franje Tuđmana, jer su time spriječene brojne nove žrtve. Stoga zamjena teza ministra Dačića pokazuje da se Srbija nažalost još uvijek nije spremna suočiti s vlastitom prošlošću, budući da je upravo režim srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića odgovoran za povratak etničkog čišćenja i genocida u Europi nakon Drugog svjetskog rata, što je jasno utvrđeno pred mjerodavnim međunarodnim forumima i sudovima. Onima, koji poput ministra Dačića, nekadašnjeg suradnika Slobodana Miloševića i glasnogovornika njegove stranke, još uvijek ne žele prihvatiti tu istinu, preostaju samo pokušaji izvrtanja povijesti i negiranja činjenica, čime otežavaju istinsku pomirbu. Vojno-redarstvenom akcijom Oluja oslobođen je veći dio okupiranog hrvatskog teritorija, što je okončalo agresiju na Hrvatsku te su stvoreni preduvjeti za mirnu reintegraciju okupiranih dijelova hrvatskog Podunavlja. Negiranjem toga, Ivica Dačić dovodi u pitanje uspješni proces mirne reintegracije kao međunarodnog sustava utjelovljenog u UN-u, koji je temelj za izgradnju suživota i pomirbe. U godinama nakon rata, velik broj hrvatskih Srba odlučio se na povratak, a hrvatska država je uložila golema sredstva da bi to omogućila. Srbija mora poduzeti odlučnije mjere i korake u suočavanju sa svojom prošlošću i ulogom u agresiji na Hrvatsku i susjedne države. Odlučno suočavanje s prošlošću i konstruktivan pristup temeljen na istini i pravdi jedini je pravi put izgradnji dobrosusjedskih odnosa i istinskom pomirenju za što Hrvatska još od 1996. pruža ruku suradnje«, navodi se u priopćenju.

Što si radio u ratu, tata?

O najnovijem zatezanju odnosa između službenog Beograda i Zagreba nakon izjave srbijanskog šefa diplomacije Dačića, koji je reagirao na izjavu hrvatskog premijera Plenkovića na božićnom domjenku SNV-a u Zagrebu, razgovarali smo s politologom iz Novog Sada, prof. dr. Duškom Radosavljevićem.
»Problem s političarima država nastalih po raspadu Jugoslavije je u njihovoj bolnoj nekompetenciji, odsustvu takta, ali i osnovnog ljudskog odgoja. Oni nikako da nauče drevnu arapsku mudrost po kojoj je čovek gospodar svojih riječi, posebno onih koje nije izgovorio. Zbog toga imamo njihovu estradnu pojavu, kada oni zloupotrebljavaju svoje pozicije u vlasti –  predsjednici država, vlada, ministri, veleposlanici, visoki državni službenici –  koriste državna sredstva za svoje osobne i partijske promocije. Time pokazuju da ih vlast nije izmijenila, u smislu odgovornosti, nego se bahato, besprimjerno i klovnovski udvaraju svojoj političkoj publici, podgrijavajući kod iste niske strasti. I srpski i hrvatski zvaničnici znaju da trebaju raditi na pomirenju, suradnji i povezivanju svojih država, ako ništa drugo, onda zbog zahtjeva međunarodne zajednice. Ali, onda bi morali biti vredniji, inovativniji i zbilja opredijeljeni da mijenjaju situaciju, da postanu državnici. Ali, mnogo je lakše biti politikant, zaokružiti svoju političku parcelu i živjeti od svojih primitivnih političkih tantijema, zbijeni u tor. Možda malo smrdi, ali je udobno i toplo«, kaže Radosavljević, a na pitanje –  je li Srbija spremna na suočavanje s vlastitom prošlošću, odgovora odrečno. 
»Srbija nema namjeru da se suoči sa svojom prošlošću! Vladajuća koalicija bi onda za sve ružno unatrag 30 godina morala optužiti sama sebe, pa gdje bi ih to dovelo? Nije tu, nažalost samo Dačić, iako njegov bahato-primitivni stil zauzima dosta bitno mjesto u sadašnjem trenutku političkog beščašća u Srbiji. Zato će do ozdravljenja političke situacije u Srbiji doći kada se pojavi spremnost da se odgovori na čuveno pitanje: ‘Što si radio u ratu, tata?’«

 Historija i histerija

Pred Srbijom jest proces suočavanja s njenom prošlošću. U ovom razgovoru nisam »izostavio« pitanje – važi li to i za Hrvatsku i guraju li se neke činjenice s hrvatske strane pod tepih?
»Pa Srbi i Hrvati su politička braća – blizanci. Što pričate za Hrvate, važi i za Srbe, i obrnuto. Hrvatska ne koristi svoje objektivne prednosti članstva u EU, da poboljša, kao prvo, standard svojih stanovnika, među kojima i pripadnika mnogobrojnih etničkih zajednica. Kao drugo, ona svoj položaj ne koristi da svoje susjede pripremi i pomogne im da lakše pristupe EU, već je više važan jedan osvetoljubivi pristup, inat i gledanje s visine. I, jedna upitanost – nema više u Hrvatskoj Srba, odnosno, zanemariv je njihov udio u stanovništvu, nema više ni omražene Jugoslavije, rat je završen 1995. godine, pa kako onda nije izgrađen sustav po mjeri građana Hrvatske? Nadam se da i u Hrvatskoj ima dosta građana koji postavljaju pitanje – zašto?«
Mnogo je toga – zašto? Ali, može li se danas, sada i ovdje uspostaviti interkulturalni dijalog povjesničara, pisaca, novinara, studenata i šire publike koji će doprinijeti rješavanju konflikta i uzajamno poštovanim historijskim narativima – ako već zajednički nije moguć i inkluzivnoj kulturi sjećanja? Kako okupiti i omogućiti prihvatljive interpretacije događaja iz bliže i dalje prošlosti?
»Taj dijalog postoji! Glumci iz Beograda, Novog Sada, Rijeke, Zagreba, Osijeka i inih sredina, gostuju jedni kod drugih; razmjenjuju se profesori, organiziraju se susreti pisaca, druže se ljudi u strukovnim organizacijama, u nevladinom sektoru ima zajedničke projekte, itd. Hoću reći, ‘normalci’ surađuju. Problem je u nedostatku pospješivanja ovakvih događaja od strane političkih moćnika, jer to nije u fokusu državnih politika. Iste su okrenute historiji i histeriji, prežvakavanju tema o štetnosti zajedničkog življenja u Jugoslaviji, o tzv. ropskom sistemu u YU komunizmu, te o problematičnom opredjeljenju da se Srbi i Hrvati bore protiv fašista u II. svjetskom ratu, o ‘zločinima Titove vojske’, o prevlasti klerikalnog nad sekularnim uređenjem države, itd. U takvom ozračju još dugo neće biti pozitivne klime da se rješavaju problemi i sporne situacije, koje će se iznova javljati u periodima izbora, kada svaka vrhuška počne brinuti kako da zaštiti ‘svoj’ narod.  
Na koncu razgovora, završit ću podsjećajući se Danila Kiša: ‘Bože, kako se ovde brzo smrkava!’«, kaže Duško Radosavljević. 
Zvonko Sarić