Arhiv tekstova
S Novom na »jutrenje«
Ne vjerujem u one izreke kako ti počne nova godina takva će ti biti i cijela, ali definitivno nisam u raspoloženju da taj prvi siječanj spavam do podne jer smo ludovali cijelu noć, pa još poslije da se kao tinejdžer razvlačim po kući od stola do kreveta, od kreveta do stola. Jasno mi je da nam svima treba vrijeme za opuštanje, da nemamo mnogo neradnih dana i da ovaj period mami na ušuškavanje, ali se ja tome opirem. Ideja je bila organizirati doček u stanu, kako bi i pas Goja imao društvo za ovu važnu noć i ne bi morao sam proživljavati vatromete i petarde, a i kako bismo legli na vrijeme, te rano jutrom krenuli na Frušku goru. Ambiciozno, priznajem. Prošle godine nam je izmakao ovaj plan, jer je noć bila duga i još jednom smo pružili sebi šansu.
Dedamrazovskim FRU stazama
Već sam spominjala da na Fruškoj gori imamo drugare koji skoro svakog vikenda organiziraju ture i u čijim šetnjama uživamo. Zapravo, oni su i glavni krivci za ovakav aranžman prvog siječnja, zakazali su šetnju kojoj nismo mogli odoljeti. Mjesto sastajanja je bio Bukovac, a poziv je zvučao ovako: »Krećemo iz Bukovca u 10 sati, na izvoru Vilina vodica nazdravljamo novogodišnjim željama, zatim obilazimo Astale – Masnu ćupu – Selište... i eto nas na čaju u PD Stražilovo. Nakon velikog odmora, krećemo ka cilju (Bukovac) nekim dedamrazovskim FRU-stazama. Najavljeno je sunčano vrijeme, s maksimalnom temperaturom 12°C, pa slobodno dođite u novogodišnjim svečanim haljinama/odijelima«. Prostora za ignorirati ovaj poziv nismo dobili tako da je sve bilo jasno. Trebalo je samo na vrijeme krenuti iz Sombora, koji je spletom svih okolnosti u malo nezavidnoj situaciji jer nema izlaz na autocestu, a to, u situacijama kada želite za kratko vrijeme stići na neku odrednicu, može biti od velikog značaja. No, znali smo u što se upuštamo, a i naši dragi prijatelji nam uvijek malo progledaju kroz prste. No, ako se vratimo onome s početka i ideji da kako ti počne godina, takva će biti cijela, onda možemo sa sigurnošću tvrditi da će biti točna, jer smo uspjeli stići u minutu na vrijeme. Puno radosnih zagrljaja, pozdrava, želja, čestitaka i krenuli smo u šetnju. Obožavam šetnje s njima, jer uvijek uspijem sresti neko davno zaboravljeno lice i sita se obradujem zajedničkim koračanjima. Ovog puta sam srela drugaricu iz srednje, Somborku, koju sam evo sad srela drugi put od srednje škole.
Stražilovo zove
Bilo je tu još mnogo dragih ljudi i sjajno je što svemu tome dajemo šansu. Nego, ja ovog puta želim više pisati o Stražilovu i s obzirom na to da sam o Bukovcu, Vilinoj vodici i ostalim usputnim mjestima na putu do planinarskog doma Stražilovo pisala kada smo sudjelovali na treking ligi, vjerujem da je ovo usmjerenje opravdano. Prvo moje oduševljenje je činjenica da Planinarski domovi rade prvog siječnja, i to ne samo da rade nego su tamo najbolje zabave. Kako smo se na Stražilovo popeli iz pravca Brankovog spomenika, bili smo zadihani, dobro ugrijani i željni odmora, a zagrijana peć je uz čašu kuhanog vina bila svima prva na listi želja. Kada bolje razmislim, nemam ja puno što činjenično pisati o Stražilovu osim da je to vrh na Fruškoj gori, koji se nalazi na 321 metara nadmorske visine. Možda on ne bi bio toliko »slavan« da nije imao sreću naći se u blizini Srijemskih Karlovaca, ali i groba Branka Radičevića. I baš kada pomislite da su to njegovi glavni aduti, dogodi vam se penjanje po njegovom brdu, dogodi vam se pogled koji se s njega pruža, dogode vam se vinogradi oko njega, dogode vam se njegova prostranstva i zaboravite bilo kakve blizine spomenika i Srijemske Karlovce. Ovog puta sam željela pisati o Stražilovu i sve što sam htjela reći je da Stražilovo ima dušu, da se ono voli i njemu se trči u zagrljaj. Dobro, za trk vam je potrebna dobra kondicija, nogu pred nogu će biti sasvim dovoljna tehnika.
Ako je vjerovati onome u što ne vjerujem (za sada) da će cijela godina biti onakva kakav je bio njen početak, onda nam ne gine planina, divljina, dobri ljudi, divna koračanja, prelijepi usponi i još ljepši spustovi, sjajni osjećaji, široka pluća, još širi osmjeh i veliko zadovoljno srce. Vjerovali ili ne, dogodit će nam se samo ono na što smo se spremni odazvati.
Gorana Koporan
