Arhiv tekstova

Praznično smeće

Tek kad ostane bez njih, čovjek se uvjeri u to koliko su velike sitnice koje život znače. Nestane, primjerice, struje jedno prijepodne – stao sustav u cijeloj kući: čovjek mahinalno pali svjetla ili uključuje ringlu, sve zaboravjajući je li ih ostavio uključene ili isključene, ujedno i psujući i moleći Ovoga i Onoga da se elektrifikacija što prije vrati, jer ima važnih stvari za obaviti na računalu ili pogledati na tv-u. Isto je, naravno, i s vodom: nema je, a ti bi se kupao, brijao ili ju silom prilika povukao na mjestu gdje se ona već povlači kada te na to natjera viša sila. Opet ujedno i psuješ Ovoga i moliš Onoga da se sve vrati na staro, pa da živiš »kao sav normalan svijet«.
Ima, međutim, u ovim nezgodama sa sitnicama koje život znače i onih suptilnijih, onih kojih se čisto zbog oportunizma ili pak nedostatka empatije čovjek ne sjeti u vrijeme kada i duhovna lica u svojim obraćanjima puku podsjećaju na stare, bolesne, nemoćne ili usamljene. Riječ je – teško da ćete to pogoditi iz prve – o odnošenju smeća. Svake godine, naime, za Božić i prvi dan Novoga ljeta (ali i za sve druge praznike i crvenim brojkama u kalendaru označene datume) određeni dio grada ostane bez usluga Javnog komunalnog poduzeća Čistoća i zelenilo, jer, Bože moj, tko još onda – osim policije, novinara i dama za iznajmljivanje – radi? Vrijeme je to, opće je poznata stvar, kada se u svim kućanstvima pojačano kuha i peče, jede i pije i kada se čini da se otpad sam od sebe gomila. Ali, manje je poznato – bar onim dijelovima grada koji imaju sreću da im dan odnošenja smeća ne pada baš na Božić i Novu godinu – da stanovnici neradom (Čistoće) pogođenih kvartova taj otpad kontinuirano gomilaju kao bakice nekad najlonske vrećice od mlijeka (sve sušeći ih razrezane s gornje strane na štriku, zajedno s rubljem i krevetninom). I... malo-po malo blagdansko slavlje polako se pretvara u noćnu moru: kanta za smeće vrlo brzo postaje premala, a špajc se silom prilika pretvara u privremeni magacin za odlaganje iskorištene ambalaže. Ako još u avliji nemaš kera ili pak mačke u nju rjeđe svraćaju, eto ti miline i od viška košćura i ostalih ostataka hrane s kojima pojma nemaš što ćeš, a nije red bacati ih onako usput po ulici, neprimjetno poput ispalog »tihomira« iz hlača.
Stoga – konstruktivan, kakvim me je silom prilika napravio upravo oportunizam – slobodan sam djelatnicima i rukovodstvu (njima posebno) JKP-a Čistoća i zelelnilo iznijeti jedan (zapravo, dva) prijedlog(a) za razmišljanje, a sve u cilju zajedničke koristi i općeg zadovoljstva konzumenata njihovih usluga. S obzirom na to da nije teško predvidjeti kada pada Božić, Nova godina, Vodeni ponediljak, Dan rada ili drugi neradni dan neka se uoči tih praznika, blagdana i svetaca intenziviraju higijenske djelatnosti uposlenika Čistoće i zelenila do stupnja kojim će biti obuhvaćeni i kvartovi grada koji tim danima nisu predviđeni za odnošenje smeća. Ako za to u Čistoći nema dovoljno nekvalificirane radne snage, predlažem da se u akciju odnošenja smeća uključi i ona kvalificirana (pa čak, ako treba, i visokokvalificirana), a sve, naravno, u interesu svojih korisnika. Drugi prijedlog: ako je takvo što nemoguće, onda prepoloviti račun za tekući mjesec zbog neispunjavanja ugovornih obveza. Ako se sad pitate kojih ugovornih obveza...? Pa onih koje Čistoća nije ni nudila na potpis.
Z. R.