Arhiv tekstova

Grad u kome vrijeme (ipak) nije stalo

U Somboru vrijeme kao da je stalo. Barem ako je suditi po satovima, onim javnim, jer vjerovali ili ne donedavno ni jedan od njih nije radio. Stoje satovi na somborskim crkvama, oni na Gradskoj kući, a donedavno je stajao i »najmlađi« somborski sat – onaj u pješačkoj zoni. Nije sada da se Somborci baš orijentiraju prema vremenu na javnim satovima, ali nekako ti satovi koji pokazuju točno vrijeme imaju neku simboliku, ili možda je bolje reći poruku. Poruku da se u ovom gradu ipak nešto događa, kreće, ide naprijed. I zato me uvijek rastuži kada vidim nepomične kazaljke. I zato me je ovih dana obradovala vijest da će (konačno) proraditi sat na Gradskoj kući. I još više me je obradovalo to što je to rezultat jedne akcije pokrenute u Somboru, akcije kojoj su svoj prinos dali i sami Somborci. Akciju je pokrenuo Rotary klub, a cilj je bio prikupiti sredstva za obnovu sata na Gradskoj kući. Čini se da je ta akcija rotarijanaca uzdrmala i one uspavane u Somboru, pa se u obnovu sata uključio i Grad Sombor, a rezultat je pokretanje jednog od satova na tornju Gradske kuće. A dok ovaj tekst ne bude pred čitateljima trebaju »proraditi« i satovi na svim stranama gradskog tornja. Za početak nove 2019. godine i to je nešto.
I sjeti me sada ova priča na razgovor s jednim od svojih sugovornika koji me je upitao zašto stalno tražim neke probleme, loše priče, zašto je važno što »stoji« sat u pješačkoj zoni? Pa prosto zato što se dobre priče podrazumijevaju ili bi valjda tako trebalo biti. A sat? Pa problemi se počinju rješavati od onih malih, pa makar to bio i sat koji »stoji«. I možda od toga da somborski satovi više »ne stoje« dođemo i do toga da Sombor (ipak) nije (više) grad u kome je vrijeme stalo. 
Z. V.