Arhiv tekstova

Srastao s Gradovrhom

»Oživio franjevački samostan Gradovrh«, »U potrazi za bosanskim franjevcima«, »Hidanović obnavlja Gradovrh«, »Fahro sa franjevcima«... To su bili samo neki od naslova koje su novinari smišljali opisujući životnu misiju jednog neobičnog Tuzlaka. Čuđenje koje Fahrudin Hidanović izaziva u svojoj zemlji povećava se kada se uzme u obzir da jedan Bošnjak posvećuje svoj život proučavanju i obznanjivanju tajni iz prošlosti franjevaca, i uopće katolika koji su živjeli na današnjem obodu Tuzle. Prema njegovom radu nerijetko je usmjereno podozrenje, pa čak i odbacivanje. No, čini se da ga to ne brine. »Prije dvadesetak godina zainteresirao sam se za Gradovrh. Iako je o njemu bilo vrlo malo pisane građe, radim ovo iz ljubavi i iz mojeg istraživanja se štošta toga saznalo«, kaže Hidanović.
Povodа za razgovor s našim sugovornikom ne manjka. Hidanović je autor tri knjige: Župa Soli – Gradovrh, Franjevačka književnost u BiH i najnovije, izašle nedavno, Vitez od Soli – Gradovrh. Ove godine se, također, bački Hrvati Šokci spominju 330 godina od doseljenja na prostore Podunavlja iz svoje prapostojbine koja se nalazila u okolici današnje Tuzle. Hidanović, konačno, želi doći i u naše krajeve, predstaviti svoj rad i svoje knjige i učvrstiti veze s Bačkom. Njegov prikaz povijesti Gradovrha objavljen u zborniku Kačić smatra se najboljim opisom postojanja i života ljudi ovoga lokaliteta. Nije moglo biti drukčije, jer je u otkrivanja tajni Gradovrha unio, i još unosi, neštedimice, cijeloga sebe.   
Hidanović kaže da je vrlo malo pisane dokumentacije o Gradovrhu koje su ostavili povjesničari. Članovi Reda manje braće su ondje prebjegli iz samostana u Zvorniku, te na vrhu brijega (na kome se nalazilo utvrđenje – grad na vrhu) sagradili samostan uz pomoć oca i sina Ivana i Pavla Maglaševića. Uslijed posljedica Austrijsko-turskog rata i stalnih turskih pritisaka, tri franjevca, jedan brat laik i oko 3.000 katolika iz okolice krenuli su putem Bača 1688. godine. 
»Put se odvijao vrlo sporo i etapno, pod teretom sužnja u koji su stavili samo neophodne stvari za nastavak života na novim ognjištima. Kretali su se u kolonama, zgrčeni u bolu za svojom rodnom grudom. Polagali su jedino vjeru u Boga koju su nesebično crpili iz srca i duša svojih franjevaca, koji su proživljavali istu sudbinu kao i njihovo stado«, kaže Hidanović. 
To su pretci današnjih bačkih Šokaca. Franjevački samostan u Baču dugo se, nakon tog vremena, zvao »gradovrški«, a novi su se doseljenici nadali da će se čim prije vratiti u svoju postojbinu. To se, ipak, nije dogodilo.
Najnovija Hidanovićeva knjiga Vitez od Soli – Gradovrh romansirana je priča o selima okolice Gradovrha, njihovim zanimanjima i životima, običajima i poštovanju koje su baštinili jedni prema drugima. 
»Ono što su baštinili ljudi toga vremena, koji su svakodnevno radili tešačke poslove, su ponos, poštenje, riječ i djelo«, kaže Hidanović. 
On u prezentiranju svojih istraživanja i u Bačkoj vidi mogućnost za učvršćivane veza ovdašnjih Hrvata sa svojom prapostojbinom. 
»Njihovi su pradjedovi u srcu nosili ikonu Gradovrške Gospe, a u džepu grumen svoje plodne zemlje. Nitko nije napustio Gradovrh i okolna sela što je loš san snio, nego zbog jarma koji su mu Osmanlije stegle oko vrata. Gdje god da su u Bačkoj danas pokoljenja gradovrških težaka, ja ih od srca pozdravljam i pozivam da, bar ponekad, svrate u svoju Bosnu i svoj Gradovrh«, kaže Hidanović.
Fahrudin Hidanović rođen je u Tuzli, gdje je završio Filozofski fakultet te postao profesorom srpskohrvatskog jezika i jugoslavenske književnosti. Zaposlen je u MUP-u Tuzlanskoga kantona na Odsjeku za potrage za umjetninama.
Marko Tucakov