Arhiv tekstova

U iščekivanju priznatijeg statusa u društvu

Raspadom bivše države Katolička se Crkva u Srbiji našla pred nekoliko novih i složenih izazova. Jedan od najozbiljnijih bio je nepostojanje teološkog visokog učilišta i slaba dostupnost onih u susjednim državama za školovanje vjernika laika. Istovremeno, smanjenje broja crkvenih službenika koje je trajalo u tom vremenu tražilo je nova rješenja. Izazov je u najvećoj mjeri zahvatio Subotičku biskupiju, budući da ima najviše vjernika, a i najveće pastoralne potrebe. Jedna od njih je i osposobljavanje kateheta – vjeroučitelja, koji su ubrzo imali priliku preuzeti dio odgovornosti za budućnost mjesne crkve. 
Prva visokoškolska katolička ustanova u Srbiji

Dana 1. rujna 2001. godine ponovo je, naime, započela nastava vjeronauka u državnim školama, a ubrzo su i prvi vjeroučitelji dobili dekrete od svojih ordinarija i bivali angažirani kao predavači katoličkog vjeronauka. Dana 27. listopada 2001. zarađen je za prvog stalnog đakona Subotičke biskupije jedan Hrvat (Ivan Kisegi), koji je dekretom dobio i službu u župnom pastoralu u Bačkoj Palanci i Čelarevu. Većina vjeroučitelja i kasnije zaređenih trajnih đakona su svoju teološku naobrazbu stekli na Teološko-katehetskom institutu Subotičke biskupije. Institut je osnovan 21. studenog 1993. godine, dekretom subotičkog biskupa Ivana Pénzesa. Prvi profesori prisege su polagali tijekom zime te godine, dok je prva generacija studenata upisana naredne 1994. godine. Ove godine upisana je trinaesta generacija, budući da se upis provodi svake druge godine.
TKI, kako ga svi studenti i profesori zovu, ima iznimno važnu ulogu u životu Crkve u ovoj zemlji. To je, prije svega, prva visokoškolska katolička ustanova u Srbiji, kao i prva toga ranga na kojoj je obrazovanje od početka, dakle od jeseni 1994., teklo na hrvatskom jeziku. Nastava je, naime, organizirana u dva odjela: hrvatskom i mađarskom. Na čelu Instituta je rektor – biskup Pénzes, a na čelu odjela su prorektori. Prorektor hrvatskog odjela od utemeljenja Instituta pa do 2011. godine bio je mons. Andrija Kopilović, a od tada je to mjesto upražnjeno. Tajnik hrvatskoga odjela je dr. sc. Josip Ivanović, koji nam je u retrospektivi četvrtstoljetnog rada ove ustanove iznio zanimljive statističke podatke koji se tiču ovoga odjela. 

Do diplome je potrebno osam semestara

Do sada je, naime, na hrvatskom odjelu bilo upisano 336 studenata, od kojih je 57 njih diplomiralo. Nastavni plan se provodi putem predavanja koja se organiziraju vikendom, kao i putem kolokvija i seminara. Nastava traje osam semestara, a ispiti se polažu iz 27 predmeta, ne uključujući tu i diplomski ispit. Kriteriji tijekom upisa od početka bili su prilično široki, tako da su se, osim većine koju su činili katolici (rimskoga i bizantskog obreda), a koji su se upisivali uz preporuke svojih župnika ili biskupa; upisivali i diplomirali i pravoslavni, protestanti, a ostavljena je i mogućnost da se upišu čak i ateisti. Hrvatski odjel od početka upisivao je ne samo Hrvate nego i Rusine, Slovake, Ukrajince, Srbe, Albance pa i Mađare.
Voditelji ove institucije snalazili su se za prostor u kome se drže predavanja, konzultacije i ispiti na različite načine. Akademski proces je započeo na dva mjesta, u Subotici i u Novom Sadu. U Novom Sadu su prva predavanja bila u Franjevačkom samostanu, da bi bila preseljena u podrumski dio sadašnje biskupske rezidencije srijemskog biskupa u Petrovaradin, pa u grkokatolički parohijski dom, opet u Novom Sadu. Stabilnije rješenje postignuto je dogovorom biskupa s novosadskim župnikom da predavanja budu organizirana u vjeronaučnoj dvorani župe Imena Marijina u središtu grada. U Subotici je TKI prvo privremeno udomila župa Marije majke Crkve u Aleksandrovu, da bi se nakon toga nastavni proces preselio u Katolički krug. Cjelokupna nastava oba odjela od 2014. godine odvija se u pastoralnom centru Augustinianum u Subotici. 
Na hrvatskom odjelu trenutačno predaje 14 profesora, od kojih su 11 klerici, magistri ili doktori svete teologije, a trojica laici. Profesorski zbor čine: biskup Ivan Pénzes, dr. sc. Andrija Anišić, mons. Stjepan Beretić, dr. sc. Tivádar Fehér, Miron Hornjak-Kuhar, dr. Ivica Ivanković Radak, dr. sc. Josip Ivanović, mr. Mihajlo Malacko, mr. Dragan Muharem, mr. Josip Pekanović, mr. Darko Rac, dr. sc. Marinko Stantić, mr. Mirko Štefković i prof. Tomislav Žigmanov. Niti jedan profesor nije angažiran samo kao predavač na TKI – svi svoje svakodnevne poslove obavljaju na drugim radnim mjestima, odnosno službama. Među ukupno 27 profesora koji su do sada dio svojeg doprinosa društvu i Crkvi uložili u ovo Božje i ljudsko djelo, petorica nisu više živi: dr. Roman Myz, dr. Tadej Vojnović OFM, mr. Josip Buljovčić, prof. Bela Gabrić i prof. Đuro Rajković. 

Gdje je TKI bio na njegovom početku, i kamo ide?

Prof. Josip Ivanović smatra da se u obliku u kojem je TKI napravljen on jednostavno ne može akreditirati. 
»To nije ničija loša volja, nego iza ove činjenice postoje razumljivi stručni razlozi. Da biste akreditirali visokoškolsku ustanovu, morate, primjerice, imati 75% ljudi u stalnom radnom odnosu na neodređeno vrijeme, a njih naša Crkva ne može platiti. Morate imati cjelokupan proračun za pet godina rada deponiran u nekoj od banaka, što još dugo nećemo imati, pošto je brojka ogromna. Crkva, s druge strane, može pokazati dobar, kulturan prostor i solidnu knjižnicu«, kaže tajnik Ivanović. 
Životna realnost u djelovanju onih koji su završili TKI, a pokušavaju se zaposliti kao vjeroučitelji u školama, pokazuje brojne praktičke poteškoće. Na njihove diplome nadležno ministarstvo prilikom zapošljavanja progleda »kroz prste«, no na terenu, u školama postoje svakakvi slučajevi. Negdje se završen TKI priznaje kao visoka sprema, negdje kao viša, a neki ravnatelji škola diplomu TKI priznaju kao svjedodžbu osnovne škole. 
Naš sugovornik ipak potvrđuje da je teološka kultura zainteresiranih laika u posljednjih 25 godina znatno podignuta, Crkva (svih pet biskupija u Srbiji) je dobila stručne katehete koji iskustva stječu u školama i župama, stalne đakone (njih 13 djeluje u Bačkoj, a jedan u Banatu) i župne pomoćnike. Ponekad iskrsnu problemi koji su međuljudske prirode, ali oni nisu nikakva posebnost ove institucije niti katolika uopće. 
»Budi nadu činjenica da je, kada je u nedavnom službenom posjetu Beogradu bio kardinal Pietro Parolin, državni tajnik Svete Stolice, rješavanje pitanja teološkog učilišta u Srbiji spomenuto kao jedan od prioriteta u odnosu države i Katoličke Crkve. Čini se da su to državne strukture primile k znanju«, dodaje prof. Josip Ivanović. 
Teološko-katehetski institut Subotičke biskupije marljivo djeluje u iščekivanju svojeg boljeg i priznatijeg društvenog statusa. Nije javno eksponiran, niti ga mogu otkriti moderna sredstva komunikacije, ali najveća se djela rađaju u skrovitosti. Time se, čini se, i studenti i profesori TKI vode već 25 godina.
Marko Tucakov