Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Lijepe želje da se žele

Toliko bespotrebnih stvari sam čuvala, gomilala i vezivala se za njih emotivno, a nigdje ne mogu naći ni jedno moje pismo Djedu Mrazu. Jasno je meni da ih ne mogu naći jer sam ih poslala Djedu, ali zar nisam mogla sačuvati neku radnu verziju, neki nacrt ili samo želju na papiru. Zar mama nije mogla oteti moje pismo i sačuvati ga za mene? I koliko god pokušavam dobaciti misao do davnih »malih« dana, ne uspijevam se sjetiti mojih pisama i želja. Zapravo, sjećam se da sam jedne godine bila jako sretna što sam dobila te neke kućne patofnice koje sam jako željela i to mi je super jer sam uvijek bila skromno dijete. Zapravo, što zna dijete šta je skromno, dijete zna samo što želi, a ja sam tada željela te patofnice da mi griju nožice i prijaju mojim okama. Dobila sam ih u kuferčiću kojeg sam isto tako godinama obožavala ...

Bor je spreman

Ove godine sam s kićenjem bora veoma, veoma poranila. Izvadila sam sve ukrase za prvi dan adventa i nisam uspjela odoljeti i okitila sam i bor. Iako smo ga uvijek ukrašavali za Badnju večer, meni je dobri duh blagdana bio prijeko potreban i morala sam intervenirati. Priznajem, bilo mi je neobično ali ću bar duže uživati u sjaju. Još jedan od razloga zašto sam odobrila sebi ovu potrebu je taj da često u vrijeme blagdana odlazim kod roditelja, obitelji i prijatelja i najmanje se družim s mojim borom, pa ću ove godine i za to imati dovoljno vremena. Dakle, bor je spreman.
Sada još samo pismo za Djeda. Godinama mu nisam pisala najviše iz razloga što su mi rekli da sam velika za Djeda Božićnjaka i da je zauzet malom djecom. I neka je tako. Meni nije jasno zašto sam ja prestala pisati jer kako će netko znati što ja želim ako to ne izgovorim. Ne želim vjerovati da Djed ne postoji, mislim da se on samo odaziva na drugo ime. Dakle, izazov i za mene i za Djeda.

Novogodišnje želje odraslih

Naravno da želim mir u svijetu i da djeca ne budu gladna i da svi ljudi budu živi i zdravi. Svi to žele ili se bar ja nadam tomu. No, ove godine želim da pas kojeg sam nazvala Crnja, a koji luta ulicama po našem susjedstvu nađe svoj dom. Svi znaju da ga nemam gdje udomiti i da je i Goja ostao kod nas višom silom – hvala joj što se upetljala. Eto, to želim. I želim da čika Žare, moj prvi susjed uvijek ima društvo kada mu to treba. Skoro mu je umrla žena i čini mi se da je jako usamljen. Oni su bili jedan od onih parova koji su svugdje išli zajedno i pazili jedno na drugo. Za čika Staneta koji prodaje cvijeće na tržnici želim neku veselu kapu, mnogo bi mu ljepše stajala nego ova crna. Išla bi bolje uz biljke, a i vedrila bi mu lice. Želim čika brki neke tople rukavice da i zimi nastavi voziti bicikl i fićukati ulicom. I eto, ako mogu još jednu želju ali onako pravo dječju, kad će ti njezino ispunjenje donijeti onako vauuu sreću u srce i na lice. Ta želja je dan osmjeha. Da svi, baš baš svi jedan cijeli dan imaju osmjeh na licu. Ali onako bez pardona. Znači dan bez tužnih stvari i non-stop osmjehom. Joj kako bih tada sretna bila. Nekako smo jako potišteni, a zabrinuta lica vrebaju sa svih strana. Eto, dragi Djede, toliko od mene, sada si ti na redu.
Totalno smo skrenuli sa svih cesta i izgubili se negdje daleko od osmjeha, nadanja, radovanja i lijepih želja. Želim vam najljepšu, najnasmijaniju i najsretniju Novu godinu.
Gorana Koporan

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika