Arhiv tekstova
Bog brine za obitelj
Svaka obitelj prolazi kroz različita razdoblja i susreće se s problemima. A u ovo blagdansko vrijeme nameće nam se slika idealne obiteljske zajednice, koju je teško ostvariti, što nam može stvoriti dodatno opterećenje. Ipak, moramo biti realni i znati da na ovome svijetu nema idealnog, pa je tako i kada je obitelj u pitanju.
Sveta obitelj
U ovo vrijeme treba se osloboditi i pogrešnog mišljenja da je u nazaretskoj obitelji bilo sve idilično. I oni su se susretali sa svakodnevnim obiteljskim problemima, iako su odgajali Sina Božjeg, jer Isus je u svemu bio ljudsko dijete i trebalo je voditi brigu o njemu kako bi napredovao »u mudrosti dobi i milosti kod Boga i ljudi« (Lk 2,52). Živjeli su kao i svi drugi ljudi svoga vremena, morile su ih iste brige i teškoće kao i njihove suvremenike. Ipak, evanđelist Luka nam naglašava jednu bitnu stvar – bili su u svemu poslušni volji Božjoj i njegovom Zakonu. To nam najbolje pokazuje njihovo hodočašće u Jeruzalem.
Prema židovskom zakonu svaki odrasli muškarac morao je hodočastiti u jeruzalemski hram tri puta godišnje. Ta hodočašća nisu obvezivala žene, ali Marija sudjeluje, kaže evanđelje (usp. Lk 2, 41-52). Obveza je bila da na hodočašće idu dječaci s navršenih trinaest godina, a Marija i Josip vode dvanaestogodišnjeg Isusa i tako ga na vrijeme počinju pripremati za ono što će morati činiti sam kada odraste. Na taj način iskazuju svoje štovanje Boga i vjernost njegovom Zakonu.
Na takvim hodočašćima nije bila nikakva rijetkost da se netko izgubi, jer se putovalo u skupinama pješice, pa bi često skupine zaostajale jedna za drugom. Zato je i bila prva pomisao Marije i Josipa da se Isus izgubio kada su primijetili da ga u njihovoj skupini nema. Možemo pretpostaviti kakvi osjećaji preplave roditelje kada shvate da im se dijete izgubilo. Tjeskoba i strah obuzeli su Mariju i Josipa kao što bi svakog drugog roditelja. Budući da su do toga dana živjeli poput svih drugih obitelji nisu ni slutili da je Isus ostao u hramu. A kada su ga konačno našli, on im odgovara: »Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?« (Lk 2,49). Oni su zbunjeni i zatečeni, a Isus otkriva da je svjestan svoga identiteta da nije tek obično dijete, nego Sin Božji, a kada dođe vrijeme, otkrit će se i svijetu. Evanđelist dodaje da je Isus nakon ovog događaja bio poslušan svojim roditeljima. Nastavili su živjeti obiteljski život dok nije došlo vrijeme da se Isus svijetu objavi kao Mesija. Tako nam Sveta obitelj otkriva da na zemlji nema idiličnog života, bez poteškoća i strahova, ali da je Bog uvijek uz one koji ga slijede i štuju, te da je on onaj koji čuva i štiti obiteljsku zajednicu.
Suradnja s Bogom
Gotovo da nema obiteljske zajednice koja nije doživjela nevolje te Bogu zavapila za pomoć. Život, zdravlje, zajedništvo koje je nadvladalo nedaće u srcima tih obitelji upisani su kao znak Božje dobrote i zaštite. Blagdan Svete Obitelji i evanđelje o Isusovom boravku u hramu dok ga roditelji zabrinuto traže poručuju nam da ni u obitelji Sina Božjeg nije bilo sve idilično, ali nam i poručuje da Bog bdije nad obitelji, on nudi pomoć ako ljudi žele surađivati. Mnoge su naše obitelji suočene s različitim problemima. Materijalna kriza, ovisnosti, nesloga... sve su to problemi koji tište obiteljsko zajedništvo, a ponekad ga i razaraju. No, Bog poručuje da sve to možemo prevladati ako želimo s njim surađivati, ali ne pojedinci nego svi njezini članovi. U zajedničkoj molitvi, zajedničkom slavlju euharistije, čitanju Svetog pisma obitelj će se osnažiti i čvršće ujediniti. Božja milost djeluje na nama skrivene načine, ali treba spremne suradnike.
»A povrh svega – ljubav« (Kol 3, 14), kaže sv. Pavao. Ljubav je temelj na kojem se gradi obitelj. Ljubav koja je dobrostiva, nesebična, ne zavidi i sve podnosi (usp. 1Kor 13, 4-7), takva ljubav treba voditi članove obitelji u njihovim međusobnim odnosima. I kao što su Marija i Josip sebe nesebično stavili u službu Isusu, tako se svaki član obitelji treba nesebično staviti u službu ostalima. Teško je nekada biti strpljiv i blag kada problemi nagrnu sa svih strana. Ali, u takvim situacijama jedino mir i utjehu može dati Bog. Stoga vjera i povjerenje u Boga, suradnja s njim te međusobna ljubav i razumijevanje mogu našu obitelj osnažiti i učiniti je sličnom Svetoj Obitelji.
Ana Hodak
