Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Stočari na klackalici

Tomislav Vuković član je veslačke ekipe Salašari somborski HKUD-a Vladimir Nazor, ali veslanje je njegov hobi. Ono što radi i od čega živi je poljoprivreda – ratarstvo i stočarstvo. Kako smo na koncu 2018. godine prilika je to da od ovog mladog poljoprivrednika iz salaša Gradina čujemo kako ocjenjuje proteklu godinu, prije svega kada je riječ o stočarskoj proizvodnji, jer je to posao koji je Tomislav preuzeo od svojih roditelja koji su tov junadi i proizvodnju mlijeka započeli još 1983. godine. Danas ovo obiteljsko poljoprivredno gazdinstvo drži tovnu junad i muzne krave i naravno uz to se bavi ratarstvom. Ocjena ovogodišnje ratarske proizvodnje već je poznata, pa smo priču s Tomislavom fokusirali na stočarstvo.
Isplate redovite, a zarada mala

Tomislav je obiteljsku farmu preuzeo 2001. godine i tih prvih godina u štali je bilo oko 15 krava i junica. Godinama se broj povećavao, pa je u najboljim godinama broj grla u staji bio čak udvostručen u odnosu na prve godine. 
»Sada je u staji 21 muzna krava, ali planiramo taj broj postupno smanjivati i polako sasvim ugasiti proizvodnju mlijeka. Što je razlog? Pa, cijena mlijeka koja je ista, nepromijenjena već nekoliko godina. Mi za litru mlijeka dobivamo 32 dinara. To je cijena koja možda i jedva pokriva troškove proizvodnje. Jedino gdje u ovoj proizvodnji imamo zaradu jest poticaj države od 25.000 dinara koji dobivamo po muznoj kravi i premija za mlijeko od sedam dinara po litri«, kaže Tomislav. 
Tu zaustavljam njegovu priču kako bih ga pitala jesu li prerađivači i država redovni u isplati. Kaže uglavnom da, jer velikih kašnjenja u isplatama nema. 
»S mljekarom kojoj isporučujemo mlijeko korektno surađujemo. Isplata je od 20. do 25. u mjesecu za prethodni mjesec. Tako je već godinama. To je dobro, jer znamo kada možemo očekivati novac, pa kredite koje uzimamo tempiramo prema dinamici te isplate. Moram priznati i da država sada premiju za mlijeko isplaćuje redovito. Dobili smo ovih dana i poticaj po muznom grlu. To je malo kasnilo u odnosu na prijašnje godine, ali kad god dođe uvijek je dobro došlo. Nama bi više značilo da taj novac dođe prije sjetve, kada trošimo i najviše goriva, a gorivo je ono i što je u ratarskoj proizvodnji najskuplje. Sjećam se priča naših starih da je bilo i takvih razdoblja kada su cijena goriva i mlijeka bile izjednačene. A gdje smo danas?«, više za sebe nego li očekujući odgovor pita Tomislav.

Tov junadi isplativa proizvodnja

Da će nova 2019. godina donijeti povećanje otkupne cijene mlijeka Tomislav ne vjeruje i zato i razmišlja o promjeni strukture svoje stočarske proizvodnje. 
»Daj Bože da ne bude još i niža. Za nas proizvođače prihvatljiva bi bila cijena od 40 dinara po litri. Govorim o cijeni koju plaćaju prerađivači, dakle cijeni bez premije. Naravno da se ovakva proizvodnja koja je širena godinama ne može odjednom ni ukinuti, već postupno idemo na smanjenje broja muznih grla, pa vidjet ćemo. Pokušat ćemo malo mijenjati strukturu tako što planiramo povećanje broja tovnih junadi. Cijena je sada dobra. Trenutačno je do 2,4 eura po kilogramu žive mjere, a drugo tov junadi manje je zahtjevan posao od držanja muznih krava. Nismo mi to sada počeli planirati već smo se tovom junadi bavili i kada je cijena bila 1,92 eura. Godišnje možemo prodati 50-60 bikova. Najavljuju i da će poticaji za ovu proizvodnju s 10.000 dinara biti povećani na 15.000 dinara. Doduše, kod isplate tih poticaja ima problema, jer kasne i po godinu dana. Tu je prava konfuzija, jer kada zovemo i pitamo odgovor je »u obradi ste«, a kada vi u četiri-pet tura godišnje predajete bikove, više se ne može pratiti koja tura je isplaćena, koja se još čeka«, kaže Tomislav. 
Bez obzira hoće li istrajati u proizvodnji mlijeka ili će težište biti tov junadi Tomislavu je potrebno osigurati hranu i sijeno za stoku. Sa svojih njiva, dakako. Onih u vlasništvu ili u zakupu. Kao stočar, ima pravo prečeg zakupa državnih oranica, ali u praksi to nije idealno. 
»Ono što nije dobro je da se, kada se određuje koliko državnih njiva trebamo kao stočari dobiti po pravu prečeg zakupa, odbija zemlja koju imamo u vlasništvu ili u zakupu od fizičkih osoba. Recimo, ako po broju grla ja imam pravo na 50 hektara zakupa državnih njiva, a imam svojih 20 hektara, onda neću dobiti u zakup 50 već 30 hektara. S druge strane, netko može licitirati 100, 200, 500 hektara. Njima nije puno, a nama je puno dati 10-15 hektara u zakup. Što to znači? Da mi ne trebamo raditi više zemlje od onoga što ‘pokriva’ ishranu stoke?«, kaže on.
I kada smo se pri kraju razgovora već dotaknuli ratarstva i zemlje, Vukovića pitam i za komentar o poticajima za ratarsku proizvodnju. 
»Te poticaje bolje da ukinu. Ne pomažu nam puno, ali su uvjetovali da se cijena zakupa njiva drastično poveća«, kaže Tomislav. 
Z. Vasiljević

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika