Arhiv tekstova

U iščekivanju Božića

Predblagdansko vrijeme u iščekivanju najradosnijeg kršćanskog blagdana Božića, okupilo je vrijedne članice Hrvatske čitaonice Fischer iz Surčina da uz pomoć svoje kreativnosti i mašte izrade brojne darove. Izložba njihovih rukotvorina svečano je otvorena u prostorijama hrvatske udruge u Surčinu u nedjelju, 16. prosinca i to je treći po redu Božićni sajam izložbeno-prodajnog karaktera koji su organizirali tijekom dvije godine svog postojanja. Sav prihod od prodaje radova, bit će utrošen za daljnje aktivnosti udruge iz Surčina, koje će prema njihovim najavama, u idućoj godini biti proširene.

Proširenje kreativnih aktivnosti

»Stvaranje je jedna potreba duše i iz te potrebe su mašta, vrijedne ruke i srce, stvorili ove lijepe i vrijedne radove. Nadahnuća su bila različita, a radovi su rađeni raznim tehnikama. Ovi unikatni predmeti su nastajali na našim kreativnim radionicama, a tijekom cijele godine su se rađale nove ideje. Ono što daje nadu za dalji rad  je inovativnost i bogatstvo različitih ideja naših članica, koji su iz godine u godinu, sve veći i veći«, kaže voditeljica Kreativne sekcije Veronika Živanović.
Razni ukrasi za bor izrađeni od različitih materijala, slike, dekorativni predmeti, božićni nadstolnjaci, samo su dio prelijepih unikatnih radova, koje će mještani Surčina moći pogledati i kupiti tijekom ovoga tjedna.
»Kreativna sekcija postoji dvije godine. Iz godine u godinu vidi se da postoji jedan napredak, a najvažnije je to što su žene zadržale onaj entuzijazam, volju i ljubav sve to uraditi baš u ovo vrijeme adventa. Svojim radovima pravimo zadovoljstvo i radost svima u iščekivanju Božića«, kazala je članica sekcije Irena Obradović.
Do sada su članice ove sekcije osim u Surčinu, izlagale i u drugim mjestima u Srijemu, kao i na nedavno održanom Sajmu nacionalnih manjina gdje su privukle pozornost brojnih posjetitelja. Želja im je, već iduće godine, proširiti svoje aktivnosti.
»Jako smo ponosni na članove Kreativne sekcije. Veliki su entuzijasti, veoma su uspješni i donose radost svima. Već od sljedeće godine izrazili su želju organizirati radionicu veza i tkanja. U ovo predblagdansko vrijeme ne moramo tražiti božićne darove za naše najmilije na nekim drugim mjestima, već to možemo učiniti u našoj čitaonici«, kazala je predsjednica udruge Katica Naglić, dodajući da će izložba radova biti preseljena 23. prosinca u prostorije Zajednice Hrvata Zemuna.
Danas nas je mnogo manje

Radost zbog predstojećih božićnih blagdana dijeli i muški dio članstva ove udruge. Pripreme za običaj čestitanja Božića i navještanja Isusovog rođenja koji se u ovom mjestu prakticira stoljećima, uveliko su u tijeku. 
»Skupina surčinskih momaka, Betlemaša, svake godine pohodi domove župljana navješćujući Isusovo rođenje. To je nešto lijepo što prenosimo s koljena na koljeno i čemu se najviše radujemo. U običajima se do danas ništa bitno nije promijenilo, osim što je sada manji broj Betlemaša. U moje vrijeme bilo nas je šest, dok ih je sada samo četiri. No, i to je dovoljno. Važno je da se nastavi jedna lijepa tradicija. Jer sve što smo naslijedili, ljubomorno čuvamo, pa tako i običaje. To je jedan naš specifikum koji je ponekad teško razumjeti«, kaže Stjepan Volarić.
A u čemu je specifičnost ovih običaja, Stjepan nam s radošću odgovara.
»Kada smo se pripremali za Betlemaše u predvečerje na Badnji dan, onda smo to nekada radili u štalama, a ne u sobama. Tu smo donosili vino i pili ga kako bi ljepše pjevali. U to vrijeme uz Betlemaše bili su i pastiri koje smo mi zvali dedaci. Ja sam bio Gašpar. Svi smo se veselili i cijelo selo je bilo puno djece koja su pjevala: ‘Domaćin sjedi u bijelom dvorištu, spustio noge u hladnu vodu, pa Boga moli da žito rodi’.  S tom pjesmom smo ulazili u dvorište, nakon čega smo pjevali božićnu pjesmu. Nakon obilaska svih kuća u selu, odlazili smo u crkvu na polnoćku. Ove godine se posebno radujem jer će moj unuk biti Gašpar i to ne slučajno, nego zato što sam to bio ja dok sam bio mlad, a bio je i njegov ujak«, kaže ponosno Josip, žaleći jedino što je danas mnogo manji broj Betlemaša u selu.
Tih lijepih običaja sjeća se i članica Kreativne sekcije Jelena Majetić, radujući se što se tradicija Hrvata čuva i kroz rad sekcija hrvatske udruge u Surčinu.
»Mi djeca smo se radovali Betlemašima, mada smo se malo plašili od sablji koje su oni nosili. Bila su to lijepa vremena i drago mi je što se taj običaj zadržao do današnjih dana. Rado ih i danas primamo u svoje domove, samo što nas je danas mnogo manje nego što nas je bilo kada sam ja bila mlada«, kaže ona.
S. D.