Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Ništa novo pod suncem

Na što nam ukazuju ovako opširno obrađeni napisi iz tadašnjih novina? Analizirajući ih, prvenstveno u jednom povijesnom razdoblju kada je »najveće selo u Europi« učinilo ozbiljne korake za »povarošenje«. Uvijek je bilo (a i bit će) pojedinaca koji su u svojoj sredini bar korak, ako ne i dva, bili ispred u svojoj viziji pa i djelovanju nego što bi to lokalna zajednica, ali i šire društvo odnosno društveno prihvaćeno ustrojstvo, to moglo prihvatiti. 

Ne uznemiravaj

Lokalna sredina se, pogotovo kao po pravilu njeni rukovodeći krugovi, prema novotarijama odnosila u stilu okačenih obavijesti na ulaznim vratima hotelskih soba »do not disturb – ne uznemiravaj!« Prisjetimo se: rukovodstvo grada kao podršku uvođenju tramvaja »velikodušno« ustupa potreban prostor/zemljište (naravno, jer ih to apsolutno ništa ne košta), ali nije voljno taj pothvat i financijski podržati. Nije u pitanju »pametno gazdovanje«, prije će biti ono »ne uznemiravaj – jer još spavamo«. Slično je bilo ponekad i ponašanje centralne vlasti/prijestolnice naspram provincije, odnosno unutrašnjosti kako se to danas popularno i uljepšano naziva, stavljajući tako do znanja vizionarima – administrativnim i birokratskim pravilima – tko je glavni  igrač, često ih primjenjujući na kafkijanski način ili »kvakom 22«.

Sposobni pojedinci

U takvim prijelomnim vremenima uvijek se nađu »sposobni« pojedinci, kao po nekom nepisanom pravilu iz velikih centara moći – političkih i financijskih, s naglaskom na ono prvo – koji, okuraženi ponekim svojim javno priznatim činjenjem/ostvarenjem, iskustvom i »iskustvom« pod plaštom idealizma, nacionalnog interesa začinjenog populističkim patriotizmom nalaze pogodan teren za svoje ciljeve, uvlačeći u svoju paukovu mrežu naivne, iskrene i često pomalo nepromišljeno ambiciozne, ne ustručavajući se i ne odbijajući punu suradnju s istomišljenicima, ljudima po karakteru sličnim njima. Takvih primjera ima i u ne tako davnoj prošlosti – sjetimo se samo načina privatizacije (dokapitalizacije?) nekih bivših subotičkih privrednih giganata...
Pozitivne novotarije i promjene koje donose napredak trebale bi uvijek biti prihvaćene, bilo one inicirane od domicilnih ili onih sa strane. Ali zahvaljujući malobrojnom građanskom sloju u strukturi stanovništva ovog stepskog grada u Subotici je već bila tradicija da svaka velika novotarija izaziva prilično velike »potrese«, ostavljajući na taj način prostor za ne baš pohvalna ponašanja i činjenja. Tako je to bilo – samo nekoliko primjera – i s izgradnjom (tadašnjeg) kazališta, uvođenjem željeznice (»lokomotive će spaliti žito, a i preplašit će i otjerati stoku«), reguliranjem ulica i trgova u gradu,  uređenjem i pravilima za Banju Palić, kasnije i s izgradnjom sadašnje Gradske kuće.
Post scriptum: Lajos Vermes je kao priznanje za svoj doprinos uvođenju tramvaja u Subotici od grada dobio doživotnu počasnu besplatnu tramvajsku kartu. Toliko.
Atila Dunđerski

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika