Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Bobulin novi partner Lajos Vermes

U nastavku članka »Pro domo«, koji prenosi Bácskai Ellenőr, Bobula nastavlja i kaže:
»Tada je ponovo trebalo tražiti inozemne financijske izvore i pregovarati s domaćim – ali onda već nitko nije imao povjerenja, jer je o poduzeću vladalo mišljenje da ‘ako grad ničim ne želi pružiti pomoć, nije preporučljivo ući u ovaj posao’. Nakon dugih pregovora jedna lokalna financijska institucija pristala je dati potreban novac u vidu zajma, ako kao garanciju dam desetostruku vrijednost podignutog iznosa. Suma koja se mogla podići dosezala je 250.000 forinti, a pošto desetostruko osiguranje iz mojih nekretnina nisam mogao osigurati, morao sam tražiti partnera za pola dijela posla. 
Nakon više pokušaja, na moju nesreću, Lajos Vermes je na ovaj način postao moj partner s kime sam zaključio ugovor na pola dobiti, pola štete i pola odgovornosti. Vermes je bio obvezan isplatiti 7.500 forinti za već ostvarene troškove kao dio koji pada na njegov teret i da sa svoje strane u posao oko željeznice uloži deset tisuća forinti, što je i učinio, pod uvjetom da mu se nadoknade oba iznosa ako posao bude isfinanciran.
Dok se pozajmica ne aktivira, za daljnje pokrivanje troškova željeznice koja je već u izgradnji, predao sam Vermesu moje naloge u vrijednosti od 12.000 forinti da iste usmjeri za potrebe željeznice. Ali u međuvremenu, mojim posredovanjem, domaća štedionica, odnosno tvornica Ganz stavila je u opticaj 20 tisuća forinti kako radovi ne bi trpjeli prekide. Lajos Vermes nije ovih 20.000 forinti, kao ni moje naloge upotrijebio za potrebe željeznice nego za svoje ciljeve. Putem pisma me je obavijestio o tome da su plaćanja izvršena i da radovi oko željeznice teku bez prekida. Ali nakon nekoliko dana uvjerio sam se na licu mjesta u sasvim suprotno i pošto podignuti novac nije upotrijebljen za dani cilj – željeznicu, banka je, naravno, bila prinuđena uskratiti dalje rate pozajmice. Zbog toga su prestali radovi na izgradnji željeznice i pošto prijateljsko upozoravanje, koje je trajalo šest tjedana, nije pomoglo ni kod Vermesa ni kod njegovih rođaka, bio sam prinuđen da ga 14. prosinca 1893. prijavim  zbog pronevjere, kako se ne bi i ja pred društvom Ganz predstavio kao takav, koji podignuti novac nije upotrijebio namjenski već za svoje potrebe.
S tvornicom Ganz, angažiranoj za električna postrojenja željeznice, sporazumjeli smo se da će uz stavljanja pod hipoteku naših nekretnina, preko domaće štedionice uputiti 200 tisuća forinti za potrebe željeznice.
Lajos Vermes ne samo da je novac namijenjen za željeznicu upotrijebio za svoje ciljeve nego me je s mojim nalozima dijelom pod svojim, dijelom pod imenom brata, dijelom pod imenom njegovog kočijaša (sic!), utužio i na temelju ovih od mene oduzetih mjenica primijenio ovrhu i također na temelju mojih bespravno zadržanih naloga tražio čak i stečaj protiv mene.«

Spor Bobule i Vermesa

Interesantno je da su 27. listopada 1895. čak tri subotička lista pisala o sporu Bobule i Vermesa: 
– Szabadkai Közlöny pod naslovom »A Bobula-Vermes-féle sajtóper« (»Novinska parnica Bobule i Vermesa«) u  jednom kraćem članku opisuje tok i najbitnije detalje suđenja (u ovom tekstu je već do detalja prikazano iz lista Bácskai Ellenőr od 25. 10. 1895.);
– Szabadkai Hírlap u vrlo kratkom članku pod naslovom »Elégtétel Vermes Lajosnak« (»Zadovoljština za Lajosa Vermesa«) piše da je Vermes došao u žestoki sukob s Bobulom putem novinskih članaka povodom izgradnje električne željeznice, da je epilog bila Vermesova izjava u mesnim novinama Egyetértés i Bácskai Ellenőr, da ga je Bobula zbog toga tužio, a sud je Vermesa većinom od četiri glasa oslobodio;
– Szabadka és Vidéke (Subotica i njena okolina) u članku pod naslovom »Bobula-Vermes-féle ügy« (»Slučaj Bobula-Vermes«) prenosi da je »povodom slučaja državnog zastupnika i arhitekte Bobule i sportsmana Vermesa« pred segedinskim sudom održana sudska rasprava, jer su prije nekoliko godina počeli gradnju električne željeznice Subotica – Palić, zbog čega je između njih nastao takav razdor da je Bobula tužio Vermesa za pronevjeru, a subotički sud je obustavio daljnju proceduru po toj tužbi. Istovremeno, Bobula je osporio ovu odluku suda u jednom prijestolničkom listu, nazvavši Vermesa »pronevjeriteljem«. Vermes je na uvredu odgovorio uvredom. Zbog te uvrede su dospjeli pred porotnike, jer je Bobula podnio tužbu zbog klevete i uvrede ličnosti. Na temelju odluke porotnika segedinski sud je Vermesa oslobodio  krivice klevete, a Bobuli odredio namirenje sudskih troškova od 150 forinti.
A najvažnija vijest povodom cijele ove »subotičke tramvajske predigre« mogla se pročitati u listu Szabadkai Közlöny 8. prosinca 1895. godine, sročena izuzetno kratko i pomalo arhaično: »Savjet Vrhovnog suda dana 3. tekućeg mjeseca raspravljao je povodom ništavne žalbe u svezi novinske parnice Jánosa Bobule koju je nakon podrobnog vijećanja odbacio«.
Atila Dunđerski

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika