Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Mozganje o jednom pismu

Otkada je ljudska civilizacija stvorila pisane znakove i time pismenost, od tog doba šalju se i pisma od jednih ljudi do drugih. Svim pismima je zajedničko da pisana poruka nosi određenu informaciju za drugog čovjeka ili grupu ljudi. Ovim privilegijima u početku su se obično služili moćni ljudi: vladari, vojskovođe, visoko plemstvo i svećenstvo. Na našim prostorima stalna poštanska služba, naravno pod nadzorom Habsburških vladara, ustanovljena je sredinom XVIII. stoljeća. Otprilike od ovog doba među narodom, napose u selima, nastao je običaj podjele dobivene informacije, tako da se pismo izlagalo u prozoru da svi mogu čitati vijesti, naročito o onim suseljanima koji su bili u vojnoj službi ili su kao trgovci putovali u razne krajeve prostranog carstva. Naravno, ako je netko dobio lošu vijest ili nešto nepovoljno u poruci, to pismo nije izlagao, nije se time hvalio. Po etnolozima, tako je nastala narodna izreka: »neće je staviti u prozor«, to jest neće se time hvaliti. Otkada postoje suvremena sredstva komuniciranja: mobiteli, e-mailovi, društvene mreže, poštar mi donosi sve manji broj pisama, osim onih specijalnih; što obično zovemo računima za razne usluge. Dobijam i brdo reklama, što dobro dođe za potpaljivanje kazana za centralno grijanje. No, ovih dana sam dobio, sudeći po kuverti, pismo od vladajuće stranke: Srpske napredne stranke. Istina, sudeći po čudnom imenu kome je adresirano, činilo mi se da nisu meni poslali pismo, ali je ubačeno u moje poštansko sanduče. Sada želim, s vama čitateljima, podijeliti moju dilemu: da stavim ovo pismo u prozor ili ne, tj.; da se njime hvalim ili ne?

Elektronička uprava

Naša premijerka Vlade mnogo se zalagala za uvođenje E-uprave i hvali se skoro svakodnevno postignutim rezultatima. Čini mi se, ipak, da na ovom polju ima problema. Na primjer, postoji neusuglašenost između raznih datoteka. Kada mi je omogućeno kao pripadniku nacionalne manjine, prvo sam u matičnoj knjizi svoje ime i prezime, kao i roditelja, dao upisati na mom materinjem jeziku. Poslije sam osobnu iskaznicu i putovnicu dobio s imenom ispisanim na mađarskom jeziku Zsombor Szabó. Ovime sam se naročito hvalio kod svojih rođaka u Mađarskoj. Posljednjih godina, kada se sve sve više centralizira (i ćirilizira), počeo sam dobivati iz pokrajinskih i republičkih tijela rješenja itd. na kojima mi je ime ispisano ćirilicom: ЗСОМБОР СЗАБО ! Pismo od SNS-a također je na ovaj način bilo adresirano. Razumijem, neki aktivist u Beogradu pojma nema o pravima manjina, nije znao promijeniti pismo jednim klikom, a ni točno prepisivanje podataka nije mu išlo. Nije pohađao »resavsku prepisivačku školu«. To je samo detalj, ali ono što je sporno jest: kako je jedna partija, makar  i vladajuća, došla do nekih baza podataka. Pošto je »pismo« navodno namijenjeno umirovljenicima, mislim da je korištena datoteka Fonda za penziono i invalidsko osiguranje. Pitanje je: što je s proklamiranom zaštitom osobnih podataka? Javni povjerenik za zaštitu podataka je reagirao i dobio odgovor »da je SNS podatke skupljao na raznim skupovima« što je bijedna laž. Sigurno nisam dao svoje podatke SNS-u.
Poruka i poruke

Pismo koje je navodno namijenjeno umirovljenicima počinje ovako: »Poštovani, Želim da vam najiskrenije zahvalim na strpljenju, odgovornosti...«. Primjera radi, ja bih ovako počeo: »Poštovani penzioneri i penzionerke! (ovako bismo znali kome je upućeno »pismo«) želim Vam najiskrenije itd.«. Pošto nisam lingvist, nastavit ću dijeliti s vama poruke pisma. »Zahvaljujući vama i vašem požrtvovanom radu, nasledili smo brojne fabrike, proizvodne pogone, bogatstvo, koje smo, u jednom trenutku, zbog neodgovornog ponašanja onih koji su upravljali našom zemljom mogli da proćerdamo i izgubimo.« Pitam se koji je to bio trenutak? Kada smo sudjelovali u neobjavljenom ratu? Kada su u Vladi SPS-a sudjelovali i članovi SRS-a i kada su zajedno opljačkali mirovinske fondove, a »pismopisac« je bio ministar informiranja, ili trenutak kada je ubijen premijer Vlade? Nadalje piše: »Vi ste, za razliku od mnogih političkih činilaca, pokazali mudrost, pamet i odlučnost da pomognete svojoj Srbiji«. Je li ovo zapravo predizborno pismo i podilaženje budućim glasačima? Nisam bio ni mudar ni hrabar nego bijesan kada su mi dio mirovine jednostavno oduzeli za »više ciljeve« u trajanju od četiri godine, bez nade da se ona vrati. Evo i obećanja: »Vaša penzija biće sve veća, garantovana i poduprta sve snažnijom srpskom ekonomijom. Penzije će u budućnosti biti uvek veće od rasta troškova života« i na koncu: »ovu vrstu skromnog i smernog izveštaja vama (…) ću uvesti kao obavezu koje ću se redovno pridržavati i obaveštavati vas, na vreme, o svemu što radimo i, nadam se, o uspesima koje postižemo«. U potpisu samo ime i prezime pošiljaoca, tako da ne znam je li mi pisao predsjednik države, predsjednik partije ili jedan građanin. Obavještavam ga da ne troši novac na moje privatno obavještavanje, za to služi »sretni i ružičasti TV« gdje je on stalni gost. A vas, štovani čitatelji, pitam: »biste li ovo pismo stavili u prozor«?
 

  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay