Arhiv tekstova

Sombor i njegova sela

Polovica stanovnika Grada Sombora živi u 15 somborskih sela. To se posebno ističe kada se želi naglasiti da ta polovica stanovnika treba imati ista prava i mogućnosti kao oni koji imaju sreću (ili nesreću) da umjesto na selu žive u gradu. Ali ta jednaka prava i jednake mogućnosti u stvarnom životu izgledaju malo drugačije. Već od toga da živjeti na selu znači svakodnevno putovati na posao 15, 20, 25 ili čak 30 kilometara. A kako ovo nisu nekadašnja vremena kada su se putni troškovi podrazumijevali, takvo (svakodnevno) putovanje često pada na teret onih koji putuju ili se poslodavci takvom radniku jednostavno zahvale i prije isteka prvog radnog dana. Živjeti na selu (ili točnije: u većini njih) znači i piti vodu iz cisterni, jer je ona iz seoskih pipa puna arsena. Živjeti na selu znači u knjižnicu ići dva puta tjedno, za svaki specijalistički pregled ili vađenje krvi putovati u Sombor, pa na koncu i za svaku veću (ili preciznije rečeno: jeftiniju) kupovinu putovati do tržnih centara u isti taj Sombor. Živjeti na selu znači da će vam danima, pa i tjednima, ispred kuća stajati granje nakon što drvorede okreše gradsko komunalno poduzeće. Pa čak i onda ako kroz to selo prolazi cesta koja vodi ka novom graničnom prijelazu, naravno k Europskoj uniji.
Da bi pokazali da ona druga polovica stanovnika na teritoriju Grada Sombora ipak nisu građani drugog reda, predstavnici lokalne vlasti odlučili su obići svako selo i u razgovoru s građanima, oči u oči, čuti što su im problemi. Prvo na redu je bilo Kljajićevo. A s gradonačelnicom Sombora i njenim suradnicima razgovaralo je tridesetak građana. Što su konkretno pitali, i još važnije: što im je odgovoreno, ne da se iščitati iz službene objave na internetskoj stranici Grada Sombora. Uopćeno, pitanja su se odnosila na komunalne probleme i poboljšanje uvjeta života.
Naredni krug razgovora zakazan je za 1. prosinca u Čonoplji. A na red će stići i ostala sela. Svakog mjeseca jedno selo. Sigurno da ovi razgovori neće riješiti sve probleme, ali će barem otvoriti neka pitanja, i još važnije: pokazati da oni koji žive izvan Sombora ne moraju biti građani drugog reda.
Z. V.