Arhiv tekstova

Skromni i Tihi

U tišini i bez pompe – kako to već i priliči svakom Skromnom – u zaštićenoj gradskoj jezgri nedavno je nikao novi stambeno-poslovni objekt, čime je i praktično okončana dugotrajna blokada Ulice Subote Vrlića i dijela trotoara u Ulici Dimitrija Tucovića zbog koje su mnogi Subotičani godinu i pol dana imali stanovitih problema u prometovanju, pješačenju i raspoloženju.
Ovoga puta, na žalost, nije bilo gradonačelnika Tihog da, otvarajući objekt, izruči salve pohvala na adresu nepoznatog investitora i izusti koju prigodnu o značaju rješavanja stambenih pitanja u Subotici i o novcu koji će se u gradsku kasu sliti od poreza na promet iz slastičarne koja se nalazi u prizemlju. Nije bilo ni nadležnih inspektora da sugrađanima kažu koji je to neimar učinio djelo za opće dobro niti da otkriju tajnu pod kojim je uvjetima sve to izvedeno. Ali... kako bi ih i bilo kada ljudi za to nisu znali, jer možebitno svi stanuju u suprotnim dijelovima grada pa ih put bar godinu i pol nije nanio na tu stranu? A da su se kojim slučajem uputili prema Radijalcu, da su u Gradski muzej svratili bar na jednu noć; da su na putu do koncerta u Sinagogi ili kupovine na tržnici došli Ulicom Dimitrija Tucovića... Ma da je u njima samo na trenutak proradio profesionalni crv, onaj za kog su plaćeni i od kog žive od prvog do prvog, zacijelo bi primijetili nešto neobično: odlučno, predano i nadasve samozatajno nepoznati je investitor, po cijenu uzurpiranja javnog prostora, krenuo u izgradnju nečega s neistaknutim rokom – nekada. A da je profesionalni crv proradio kod gradonačelnika Tihog ili nekog od inspektora, svejedno, možda bi ih nakon toga odveo i do nekog uredskog stola u čijim se ladicama nalaze dozvole za izgradnju, ali i papiri koji reguliraju kako se do nje dolazi na zakoniti način. A da su se kojim slučajem pozabavili »slučajem zgrade u Borovo sokaku« (kad već nisu onom u Ulici Sándora Petőfija ili katnom nadogradnjom hotela Gloria) možda bi im iz crva došlo do glave da bi to mogao biti baš zgodan početak pravnog procesa utvrđivanja svih okolnosti pod kojim se od lipnja prošle, pa do studenoga ove godine odvijala gradnja tajanstvenog objekta.
Ehhh, da su...
Pa, »da su«, zar bi našli papire za ugovore koji se zaključuju usmeno, bez svjedoka i s kuvertom u ruci – Ne! Zar ne bi pronašli baš one papire u kojima bi aktere ovog pothvata »izmjena odluke« pred slovo zakona iznjedrila čiste kao tek okupano novoređenče – Da! Zar bi, da se ide baš kao pijan uz plot, bilo novca za bazen i teniski teren u dvorištu ili pak izgradnju kuće na Crnogorskom primorju – Ne! Zar se ne bi isti ti papiri pretvorili u zrcalo u kom se odražava kolektivni lik jednog poremećenog društva – Da!
Konačno, da kod gradonačelnika Tihog i nadležnih inspektora postoji profesionalni crv, zahvaljujući kojem iz mjeseca u mjesec sastavljaju kraj s krajem, možda bi se novi stanari, umjesto kod Skromnog, sada privikavali na sredinu na nekom drugom mjestu, a gosti slastičarne i dalje sjedili u obližnjoj Avali. Ali... kako je to nekoć rekao jedan čuveni mislilac-etičar: »Kome je do morala, neka ide u crkvu«. A ne da se mota oko gradilišta.
Z. R.