Arhiv tekstova

Crkva koja je nestala sa svojim župljanima

Gotovo sve katoličke crkve u Bačkoj, u obliku u kojem danas postoje, počele su se zidati počevši od sredine XVIII. stoljeća, nakon stabilizacije prilika u Ugarskoj poslije oslobađanja od Turaka, budući da su one koje su postojale za vrijeme turske vladavine porušene. Podizane su odlukom i uz financiranje od strane Carske vlasti. Okruglih obljetnica gradnje ili obnova mnogih od njih vjernici su se sjetili ove i prethodnih godina. No, obljetnicu jedne od njih nema više tko proslaviti.
U svojoj knjižici Kruševlje, povijest najmanje njemačke zajednice u Bačkoj Michael Stockl iz Chicaga navodi da je prvih 20 njemačkih obitelji stiglo u Kruševlje (između Stanišića i Gakova) u prvom valu Terezijanske kolonijazacije, od 1762. do 1768. Uz poticaje carskih vlasti, zajednica je ubrzo ojačala, no Kruševlje je ostalo najmanje njemačko selo u Bačkoj. 
Prva crkva, posvećena Kraljici svete Krunice, podignuta je 1818. i bila je veličine 27,5 x 11,25 metara. Župa je postojala i prije toga: podignuta je na taj rang 1768., a do tada je bila filijala obližnje župe u Gakovu. Od doseljavanja Nijemaca ovo je bila gotovo stopostotno njemačka župa i živjela je svoj život u relativno negostoljubivom okružju šalitrastih pašnjaka i jezera sliva Gornje Mostonge, potporom vrijednih župljana. Tako je bilo sve dok se oni nisu našli u skupini kojoj su pobjednici u II. svjetskom ratu namijenili ulogu gubitnika i odlučili ih protjerati iz Jugoslavije. Od ožujka 1945. do prosinca 1947. u ovom je selu bio koncentracijski logor za radno nesposobne Nijemce iz cijele zapadne Bačke, s do 7.000 zarobljenika naguranih u kuće Kruševljana. Zapravo, bio je to jedan od najokrutnijih logora smrti u poslijeratnoj državi, u kojem je više od 3.000 bačkih Nijemaca umrlo od gladi, tifusa i dizenterije, kao i nasilnom smrću. Istovjetno sudbini svojih posljednjih stanovnika katolika, crkva Kraljice Krunice srušena je deset godina kasnije, 1964. godine. Oni koji su bili svjedoci rušenja, govore o tome da je sam čin bio posebno agresivan, a nekoliko rušitelja ozbiljno su ozlijeđeni. Dostupne fotografije crkve Kraljce Krunice gotovo da ne postoje. Jednu od rijetkih posudio je našem tjedniku Anton Beck, predsjednik Udruge Gerhard iz Sombora, o blagdanu patrona ove crkve koji je proslavljen prije nekoliko tjedana.
Pet katoličkih župnih crkava srušeno je u Bačkoj nakon II. svjetskog rata: u Bačkom Gračacu, Gakovu, Čurugu, Mošorinu i Kruševlju. Danas se jedva raspoznaje mjesto gdje su se Kruševljani utjecali Mariji, kraljici Krunice. Danas se, doduše, jedva raspoznaje da je Kruševlje naselje, jer su se i njegovi poslijeratni naseljenici u prethodnim desetljećima raselili, bliže ili dalje od toga sela. Teško je ne povući paralelu između ovih burnih događaja kojima je ovo selo bilo svjedokom u posljednjih sedamdeset godina. I teško da ne vrijedi ona prastara »Ne ulazi u selo koje crkvu nema«.        
Ipak, za Opću Crkvu ovozemaljska povijest nema ključan značaj, te je Kruševlje još uvijek župa Subotičke biskupije kojom upravlja župnik u Lemešu, i u kojoj se, nominalno, koristi hrvatski liturgijski jezik. Zanimljivo je da u shematizmima crkvenih pokrajina koje su se nalazile na teritoriju današnje Bačke postoji »stoljetna« pogrješka. Iako Opći shematizam Katoličke Crkve u Jugoslaviji (1939.) navodi da je crkva u Kruševlju izgrađena 1818. godine, svi potonji shematizmi, do najnovijeg iz 2009., uvode pogrješku i navode da je crkva izgrađena 1718. godine. Sva je prilika da početkom XVIII. stoljeća nije bilo katolika u Kruševlju, sve do kolonizacije Nijemaca.   
Marko Tucakov