Arhiv tekstova

Čovječja ribice, ispuni mi želju

U koliko god malim gradovima živite, postoje ljudi koje nikada nećete sresti ili ih bar nećete primijetiti ili ćete ih sresti samo jednom ili dva puta u deset godina iako žive dvije ulice dalje od vas. Prosto je tako, neki susreti vam nisu suđeni. I ja sam OK s tom činjenicom, bar kada su ljudi u pitanju. Sklona sam vjerovanju u neke sudbinske susrete, ali mi ovi nesuđeni susreti između mene i predjela idu malo na živce. Zbilja. Pa je li moguće da će neka mjesta ostati nerazotkrivena za mene? Naravno da sam svjesna kako ne postoje šanse da obiđem sve kutke našeg lijepog Planeta, ali ja ovdje pričam o dostupnim mjestima za koje mi prilike promiču, i to pred nosom.

Postojnska jama

Što mene zapravo muči i što me je nagnalo na ovo razmišljanje zapravo je splet okolnosti koji je učinio da treći put za redom ne obiđem Postojnsku jamu. Prvi puta je to bilo prije desetak godina, kada smo se iz Istre vraćali daljim i okolnim putovima, te išli malo i po Sloveniji i baš kad smo stigli do Gospođe jame, posljednja grupa je ušla i to je bilo to za taj dan. Drugi puta sam bila u gostima kod brata na Bledu i tada je bio toliko gust raspored u ta tri dana da nije bilo šanse ni da se približimo čovječjoj ribici. Treći izbjegnuti susret je, vjerovali ili ne, opet zakašnjelo stizanje. Mijenjala se tu taman satnica, mislim da su prste upleli i pomjeranje sata i tko zna koja čudesa ali je, eto... promaklo. Moj posljednji odlazak u Sloveniju na maraton u Ljubljanu ni ne računam, jer nije ni bila u priči ova prilika ali me je podsjetila zašto volim Sloveniju i inspiriralo da izlistam što bih sve u njoj voljela obići. Dakle, Postojnska jama je na prvom mjestu.

Popis razloga

Zato što je najveća jama u Sloveniji. Zato što je tu i Predjamski dvorac. Zato što tu živi čovječja ribica. Zato što je Postojna jedno od većih mjesta u Sloveniji. Zato što obožavam Sloveniju. Bez pretjerivanja, sve to i još jedan popis novih razloga. Sada kada imam toliko zašto, važno je razviti strategiju. Pod jedan: radno vrijeme. E, ovo je malo nevjerojatno ali oni rade 365 dana u godini, čak i kada su veći blagdani. (Sad mi je još manje jasno kako sam uspjela toliko puta promašiti, ali se neću više time baviti.) Postoji par stavki koje obvezno moram obići u okviru kompleksa, i to je na prvom mjestu sama špilja. Postojnska jama je otkrivena 1818. godine i ona je najveća špilja Slovenije, a naišla sam na podatak da je ujedno i jedina koju možete obilaziti vlakom. Duga je 20.570, ali dio za turiste je 5.300 metara. Najveća dubina špilje iznosi 115 metara, a temperatura se kreće od 8 do 10 stupnjeva Celzijevih. Postojnska jama otkrivena je slučajno. Umalo da zaboravim: sama jama nije dostupna turistima zimi, jer se tada u njoj skupi puno šišmiša (ovaj podatak ću morati bolje provjeriti). Jama se sastoji od tunela, galerija, dvorana i rovova, a u njenom nestvarnom svijetu živi najpoznatija endemska čovječja ribica. Naravno, tu je i oko 130 drugih životinjskih vrsta. Mnogi koji su bili nisu imali priliku vidjeti ju, ali znam i par sretnika. Ako vam ostane vremena nakon uživanja u Dijamanskim stalagmitima, nikako nemojte propustiti da obiđete i Predjamski dvorac. Dvorac je izgrađen u 12. stoljeću, čiji je najpoznatiji vladar bio Erazmo Jamski, a nekada je bio dom brojnim pojedincima. Danas je on svjedok jednog vremena uobličen u muzej. Zamak je sastavljen od nekoliko građevina veoma različitih stilova: tamnica, kapela, odaje za spavanje, a meni najinteresantnije je to što se neki dijelovi zamka nalaze u špilji.
Bilo kako bilo, ovo mi je trebalo više da uvjerim vas i podsjetim na postojanje Postojne. Ja mogu samo svečano obećati jami dragoj da može ona odolijevati našem susretu ali ja odustati neću. Danas nesuđeni susret, sutra ostvarena želja.
Gorana Koporan