Arhiv tekstova

Zakon ljubavi

Čovjek je uvijek težio slobodi; kako je sve više napredovao, ta je težnja postajala sve izraženija. Tako čovjek dvadeset prvog stoljeća ne dopušta da ga nešto sputava, na svim područjima svoga života bori se za slobodu. S druge strane, što više čovječanstvo napreduje nastaje sve više novih zakona i propisa koji upućuju čovjeka kako se ponašati i kako živjeti. I koliko god željeli slobodu, uviđamo kako su zakoni i propisi potrebni da slobodu ne bismo zloupotrijebili i ugrozili drugog. Zato moderno društvo teži pravednom provođenju svakog zakona i svakog propisa, a i svaki pojedinac je svjestan da se mora uklopiti u društvene norme, jer jedino tako društvo može normalno funkcionirati i biti moderno uređeno.

Čemu služi zakon?

Zakoni su važni i nužni. Čovjek u svojoj težnji da ostvari vlastitu slobodu često izgubi kompas, te postane egoističan i samovoljan, zaboravlja na prava drugog, te uvijek sebe stavlja u prvi plan. Tako bi nastao kaos u kome se svatko bori za sebe, ne mareći za drugog. S druge strane, postoje oni koji su nesigurni i ne znaju kako ostvariti svoja prava i slobodu, u zakonima i propisima oni pronalaze utočište i ohrabrenje da postignu ono na što svaki čovjek ima pravo. Propisi tako pomažu čovjeku da se u šumi različitih putova, koji mu se nude, snađe i odabere onaj koji je ispravan. I više nego ikada u povijesti čovjeku su potrebni različiti propisi, jer mu se više nego ikad nude razne vrste odabira na svim područjima života, te mu je često teško da bez pomoći razluči što je ispravno i prihvatljivo. A propisi i zakoni pravednog društva imaju u sebi zajednički temelj, a to je Božji zakon. Ipak, oni su toliko brojni, da, kada samo o njima razmišljamo, mogu nam se učiniti kao nepregledna šuma, pa se zapitamo tko će to sve znati i kako biti uvijek siguran činimo li prema zakonima ispravno ili ne.
I Bog je Izraelcima, još dok ih je vodio iz Egipta u Obećanu zemlju, dao Zakon kako bi usmjerio njihovo ponašanje i način razmišljanja u pravom smjeru kako bi lakše razlikovali dobro od zla i prema tome se vladali. Zakon je razložen u mnoštvu propisa kako bi narod u svim područjima života uvijek znao što je dobro, a što ne. Međutim, Božji zakon je više od običnog zakona, jer puka podložnost zakonu je legalizam, a Bog očekuje od nas puno više. Farizeji su bili vrsni poznavatelji Zakona i vršitelji svih, i najsitnijih, propisa, a ipak ih poznajemo kao loše ljude i često navodimo kao negativne primjere. Kako to? Marko nam u svom evanđelju opisuje susret Isusa i pismoznanca, koji traži da mu Isus kaže koja je najveća od svih zapovijedi. Odgovor je bio jasan: »Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje! Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih.« (Mk 12, 30-31). Dakle, u središtu svih zapovijedi i propisa je ljubav, bez ljubavi se postaje legalist, farizej; bez ljubavi se ne može odgovoriti kršćanskom poslanju i učiniti ovaj svijet pravednim i boljim. Nedostatak ljubavi unatoč svim propisima i zakonima ne može odgovoriti čovjekovoj potrebi u traganju za slobodom, niti može pridonijeti da ljudi budu zadovoljni u svojim težnjama za ostvarenje boljeg društva.

Trostruka ljubav

Sve zapovijedi i zakone Isus sažima u trostruki odnos ljubavi: prema Bogu, prema sebi i prema bližnjemu. Srce koje ljubi pronalazi uporište u te tri dimenzije, jer jedna bez druge ne mogu, inače čovjek ide na stranputicu i ne može izvršiti Božje zapovijedi onako kako Bog želi i očekuje. Sve te tri dimenzije ljubavi, prema Bogu, sebi i bližnjemu ključ su za vršenje Božjeg zakona onako kako ga je vršio Isus, po tome se razlikujemo od farizeja i pismoznanaca. Njima je nedostajalo ljubavi, posjedovali su samo znanje. Ljubav je zapovijed koju daje Isus, koja nam je tako bliska, a opet često teško ostvariva. Različite životne situacije dovode nas u stanja u kojima teško ostvarujemo neku od tri dimenzije ljubavi koje Isus zadaje. Ipak, kršćanska nas vjera potiče da se uvijek borimo da sve tri dimenzije ljubavi ostvarimo. Onaj koji ljubi ne mora se zamarati poznaje li zakone i propise, ljubav će ga uvijek voditi da postupa ispravno i nikada se neće osjećati sputano zakonima i normama, jer ljubav čini čovjeka slobodnim. 
Ana Hodak