Arhiv tekstova

Potpora Srijemu stigla s Krka

»Prije dvije godine, kada smo organizirali biskupijsko hodočašće, išli smo putovima hrvatskih svetaca, preko Šibenika, Dubrovnika, Herceg Novog, do Boke kotorske, pa natrag. Kada smo spremali to hodočašće, vjernici su mi rekli: ‚Mi smo mislili da ćemo ići u Lourd, u Fatimu, malo dalje, nama je ovo preblizu‘. Kada se tih 700  hodočasnika vratilo s hodočašća, vidjeli smo da njih polovica nikada nije bila u Dubrovniku, a malo tko u Boki. Kada smo ove godine htjeli organizirati hodočašće, rekli smo da idemo upoznati našu domovinu, biti podrška ljudima koji su tu, blizu, a daleko, vama u Srijemu, u Vojvodini. Tako se oblikovala naša ideja«, kazao je za naš tjednik Krčki biskup franjevac kapucin mons. Ivica Petanjak. 
On je sa svojim vjernicima, svećenicima i bogoslovima, a bilo ih je više od 500, smještenih u deset autobusa, 26. i 27. listopada, hodočastio Srijemu. 
»Ljudi s otoka poznaju more, ali slabo poznaju kopno, te je stoga za svakoga od njih ovo bilo jedno veliko otkriće. Boravili smo u Slavoniji, u Srijemu, nastavljamo po istočnoj Hrvatskoj. Povijest našega naroda je zajednička. Isti nam je duh, no ljudi su različiti, jer i klima i podneblje ostavljaju traga i utiskuju se u čovjeka. To trebamo cijeniti«, kaže on.
Hodočasnici su bili smješteni u Novom Sadu počevši od 26. listopada navečer, da bi već idućeg dana započeo njihov hodočasnički hod. Bili su podijeljeni u pet skupina, te naizmjence posjećivali crkvu Imena Marijina u Novom Sadu, Petrovaradinsku tvrđavu s tamošnjom crkvom sv. Jurja, svetište Gospe Tekijske i Kapelu Gospe od mira u Srijemskim Karlovcima, uz vođenje i doček na svakom od ovih mjesta tako simboličkoga za Hrvate. U svakoj crkvi skupine su molile po jednu deseticu krunice. Nakon ručka, hodočasnici su krenuli prema Srijemskoj Mitrovici, gdje su s vjernicima iz cijeloga Srijema liturgijski proslavili blagdan sv. Dimitrija, zaštitnika Srijemske biskupije. Nakon povratka iz Mitrovice, u hotelu u kojem su svi odsjeli, oni su, po riječima Petra Pifata, predsjednika HKPD-a Jelačić, »viđeno posjetom nepokretnoj spomeničkoj baštini Hrvata i katolika Petrovaradina i okolice mogli spoznati kroz živi susret sa svojim sunarodnjacima, srijemskim starosjediocima«. 
»Na susretu nabijenom emocijama, pred publikom koja je rijetko ovoliko brojna, mješoviti pjevački zbor, a potom i klapa sa svojim solistima, priredili su manji koncert duhovnih i svjetovnih glazbi. Klerici Krčke biskupije su također spontano nastupili u programu ovoga druženja otpjevavši dvije liturgijske skladbe, a glazba je ponijela i samog biskupa Petanjka«, kaže Pifat. 
Nekoliko desetaka članova Jelačića bilo je više nego počašćeno upornim traženjem ponovnih nastupa i pjesama, a gostoljubivost otočana urodila je i pozivima za uzvratnim susretom. 
Ljepotu posjeta svjedoči i mr. Saša Ilijić, tajnik Krčke biskupije. 
»Organiziramo razna hodočašća i poznajemo sva ta mjesta, a ne poznajemo svoj kraj. Na mene je djelovalo kad je u Dobroti, u Boki, prilikom jednog našeg hodočašća, svećenik vidio masu naših ljudi, počeo plakati i rekao da ni ne znamo koliko ovakvi posjeti više znače domaćinima nego gostima. Tu sam shvatio da mi ne poznajemo svoj kraj, svoju domovinu, svoje ljude, te smo već tu donijeli odluku da idemo u Srijem i Slavoniju. Moja je želja bila da tim hodočašćem ljudi dobiju jednu širinu. Nama je lijepo kad nas netko doma posjeti. Lijepo je kad dođeš u posjet. Svjedočimo tu ljepotu«, kaže vlč. Ilijić. 
On je, predstavivši drevnost liturgijskoga izraza, posebno napjeva na staroslavenskom jeziku koji se njeguju na Krku, također uputio jasan poziv nama, ljudima ravnice, da dođemo na otoke ove biskupije koja potječe još od IV. stoljeća.
Molitvena podrška 500 naše braće i sunarodnjaka, koju je i sam biskup posvjedočio i obećao na svakom mjestu na kojem je sa svojim vjernicima zastao na proputovanju kroz Vojvodinu, znači zaista puno. Petrovaradince će pratiti, makar do, već sada željenoga, ponovnoga susreta.
M. Tucakov