Arhiv tekstova
Iz Berega ne bih nikad otišao
Na ljetos održanim izborima za novi sastav Savjeta Mjesne zajednice Bereg pobijedila je jedina lista koja se kandidirala, a koju je, kako su mediji izvijestili, podržala najveća vladajuća stranka. Članovi Savjeta su ponovno za predsjednika izbrali Miju Krištu, koji je tu dužnost obnašao i u prošlom mandatu, a i prije njega je bio član ovoga tijela. Savjet je, uz Mjesni ured, glavni servis Gradske uprave Sombora u ovom selu, a time i, neizbježno, i bez obzira na skromne nadležnosti i još skromniji proračun, prva adresa na koju se Berešci obraćaju poradi boljeg funkcioniranja seoske zajednice. Kako zaista funkcionira ova, sve manja, ali ipak žilava zajednica najbolje znaju upravo oni kojima je cilj da taj zajednički život čine lakšim.
Skučene financijske mogućnosti
»Ništa što smo radili nismo mogli učiniti bez sredstava Grada Sombora, gradskih poduzeća ili sredstava iz natječaja u kojima je Grad sudjelovao. Za sada su naši uposlenici jedan komunalni radnik, kojemu su primarne dužnosti oko funkcioniranja vodovoda, i još jedan koji je odnedavno dodatna snaga i koji je uglavnom angažiran na uređenju sela. Za pojedine poslove dobivamo radnike od gradskih službi. Raspoređujem ih redovito na prethodno usuglašene poslove i dužnosti na gotovo dnevnoj razini. To je nov način funkcioniranja za nas i mislim da se boljitak primjećuje. Govorim to u ime čitavog Savjeta. Financijske mogućnosti su nam vrlo skučene, a zajednički problemi ne trpe odgađanje. Dobar su primjer tradicionalne akcije uređivanja i ravnanja atarskih putova u proljeće, gdje sudjeluju svi oni koji mogu, sa svojim strojevima. Ljudi hoće i žele raditi skupa, no netko ih treba pogurati. Kad vide da se nešto radi skupa, onda žele doprinijeti dobrobiti svojeg sela.«
Krištu pitamo kako se zapravo bira što je više, a što manje važno u uvjetima velikih ograničenja. On kaže da prioritete utvrđuje Savjet.
»Naše ljude je teško sakupiti u zbor građana. Takav način odlučivanja bih najviše volio, ali interes je vrlo slab. Naši prioriteti u 2018. su bili završetak asfaltiranja Ulice Ognjena Price i neasfaltiranog dijela Gakovačke, što je učinjeno. Uz to su i sređeni loši atmosferski kanali. Napravljeno je i uređeno 240 metara nogostupa u Kolutskoj ulici, od glavnog seoskog raskrižja do sredine ulice. Nepostojanje nogostupa na jednoj strani je bio gorući sigurnosni problem za pješake koji stanuju u Kolutskoj, posebice za djecu i starije. Zahvaljujući pomoćniku gradonačelnice Sombora Antoniju Ratkoviću, podrijetlom Berešcu, i samoj Gradskoj upravi, dobili smo mogućnost da to završimo. Najveći zalogaj i radni i financijski je asfaltiranje Strossmayerove ulice (Tolin sokak), najdulje ulice u selu, koja još uvijek u najvećem dijelu ima kaldrmu. Uz to, pokušat ćemo se izboriti za asfaltiranje i dvije kraće ulice koje još nemaju asfalt: Gundulićevu i Petra Preradovića«, kaže Krišto.
Suradnja s Crkvom i hrvatskom udrugom
Pitamo ga i za ocjenu suradnje s HKUPD-om Silvije Strahimir Kranjčević, jednom od dvije najstarije, a još uvijek živuće bereške udruge.
»Imamo sredstva koja su namijenjena za sport i kulturu i ona su limitirana od strane Grada. Mi sami u Savjetu, sukladno našim mogućnostima, pomažemo tu udrugu, posebice za vrijeme održavanja Mikinih dana. Velika dvorana Doma kulture im je dana na korištenje i održavanje. Mjesna zajednica je kupila prozore, a Grad obećao podne pločice, što još čekamo. Rekonstruirali smo malu dvoranu, koju ova i ostale udruge u Beregu koriste za svoje potrebe. Mislim da bi organizacija događaja od strane Kranjčevića mogla biti na zavidnijoj razini, posebice po pitanju uzvratnih posjeta«, kaže Krišto.
On je za naš tjednik ocijenio i suradnju s bereškom župnom zajednicom i župnikom.
»Strahujemo za sam objekt crkve kojim se toliko svi ponosimo. Lim u okolici zvonika je otvoren i voda prodire u stropni prostor. Grad Sombor je ove godine odvojio više od 1,1 milijun dinara za obnovu pročelja, koja je nedavno počela. To nisu mala sredstva, ali naša crkva na gradski proračun može čekati jednom u deset godina. Zagovaram ideju da mještani doprinesu dodatnim novcem da se radovi na pročelju produlje na saniranje cijelog krovišta. U Beregu za potrebe crkve doprinose i mještani koji nisu katolici. Tražio sam pomoć od somborskog dekanata Subotičke biskupije, no ubrzo je postalo jasno da mi za našu crkvu moramo brinuti sami. Ne bi bilo nemoguće od 250 aktivnih kućanstava u Beregu sakupiti 250 do 300 tisuća dinara za obimniju interveniciju«, kaže Krišto.
Pitamo, konačno, Krištu koji su njegovi osobni motivi za rad na dobrobiti sela, budući da je situacija u njemu primjetno sve teža, te je jako pozitivno vidjeti osobe koje žele boljitak zajednice.
»Svoje osobne poslove sam zapustio radi zajedničkih. Neću da selo propada! Kad prolazim kroz sela koja propadaju, vrlo mi je teško. Odrastao sam ovdje, iz Berega ne bih nikad otišao«, kategoričan je Mijo Krišto.
Marko Tucakov
