Arhiv tekstova

Zagorčio truli korijen

Ovogodišnja kampanja vađenja šećerne repe počela je prije mjesec i pol dana. Počela je i kampanja prerade šećerne repe, i to u svih pet šećerana u Srbiji. A ovogodišnja proizvodnja i prerada bit će po mnogo čemu specifična. Proljetos su posijane rekordno male količine repe, tek 48.000 hektara, što je znatno manje od planiranih oko 60.000 hektara. Ugovorena cijena slatkog korijena niža je nego prije godinu dana. Vremenski uvjeti, naročito u završnoj fazi vegetacije, nisu išli na ruku šećernoj repi, što je uzrokovalo njezinu trulež. A postotak truleži u repi kreće se od dva do čak 50 posto, pa i 70 posto. S druge strane, šećerane su ove godine uvele »nultu toleranciju« na trulež repe, pa proizvođačima vraćaju repu i s nekoliko postotaka truleži, što ranijih godina nije bio slučaj. I u lancu proizvođači, prijevoznici, šećerane problematična karika su i prijevoznici koji traže od šećerana veće cijene prijevoza, dok s druge strane iz šećerana poručuju da su cijene povećali za 17 posto u odnosu na prošlu kampanju čime su »ispeglali« povećanje cijene goriva. U međuvremenu šećerane su ispeglale problem s prijevoznicima, ali problem s trulom repom ostat će obilježje ovogodišnje kampanje. A prvi puta taj problem imaju proizvođači u Bačkoj, području s idelanim uvjetima za proizvodnju šećerne repe. I dok se bački ratari ove godine prvi put suočavaju s tim, ratari u drugim dijelovima Vojvodine već znaju koliko njihovu zaradu može umanjiti trula repa, ali ove godine ta glavobolja bit će im i veća jer se u nekim regijama Banata postotak truleži kreće i do 70 posto, a kamioni natovareni istom tom repom vraćaju se iz šećerana.

Loši uvjeti i nepoštovanje plodoreda

Jedna od najpovoljnijih regija za proizvodnju šećerne repe je zapadna Bačka i oko 20 posto ukupne ovogodišnje proizvodnje slatkog korijena stići će u šećerane ove jeseni s bačkih njiva. Do sada je repa izvađena s oko 30 posto zasijanih njiva, a prosječan rod je 54 tone po hektaru. 
»Trulež je veliki problem u nekim drugim regijama i na sreću mi do sada nismo imali tih problema. Informacije koje dobivamo s terena pokazuju da je problem truleži općenito izraženiji nego prošle godine, pa je to ove jeseni problem i u somborskoj regiji, koja prethodnih godina nije imala takvih briga. Mislim da je to upozorenje da se kod narednih proizvodnji mora obratiti pažnja na plodored, jer je pojava truleži najizraženija na parcelama na kojima je već gajena šećerna repa. Ove godine trulež je potpomognuta i povoljnim vremenskim uvjetima, jer su stresni uvjeti za repu krenuli već od sjetve«, kaže savjetodavac u PSS-u Sombor Zoran Boca. 
Biljke su patile već nakon sjetve zbog suše, a prve faze razvoja već značajno utječu kako na prinos tako i na kvalitetu, pa i na imunitet. 
»Lipanj i srpanj bili su idealni, moglo bi se reći da smo imali naručeno navodnjavanje, jer su količina i raspored padalina bili idealni. U tom razdoblju biljke su ‘uživale’, dobro napredovale i takve su ušle u kolovoz koji je bio sušan mjesec. A kolovoz su karakterizirale visoke temperature, što je uz topao travanj nakupilo sumu temperature koja biljku dovodi do fiziološke, a često i tehnološke zrelosti«, kaže Boca. 
Sve to potpomoglo je pojavu truleži na repištima s kojom se ove jeseni bore ratari na njivama u svim regijama Vojvodine. Bore se ne samo ratari već i šećerane koje istu tu repu trebaju i preraditi. 
»Repa koja nam stiže ove jeseni ima od nekoliko postotaka, do 20, pa do čak 70 posto truleži na području Banata, gdje su poljoprivrednici prinuđeni prebirati ju. Što se tiče naših šećerana, mi toleriramo određeni postotak truleži, ali u truloj repi nema šećera i to je onda problem prerađivačima pa se zato takva repa i vraća. Preporuka i apel proizvođačima je da prebiraju repu kako im se na prijemu ne bi vraćala«, kaže ravnateljica sirovinskog sektora kompanije Helenic sugar Irena Stojanović.
Kampanja za glavobolju

A kakva je situacija na njivama provjeravali smo u atarima sela Kruščić, gdje se proizvodnjom repe bave iskusni proizvođači koji ju siju godinama. 
»Ove godine repa nam je dala samo gorčinu. Koliko ja znam, ovo je prva godina da se trulež repe pojavila u ovom dijelu Bačke. Po ugovoru sa šećeranom ona je u obvezi primiti repu koja ima do pet posto truleži. Sve preko toga se vraća proizvođačima, koji ju onda prebiraju i ponovno vraćaju u šećeranu. Dodatni su to troškovi za ratare, koji ove godine ionako imaju malu zaradu. A ovim troškovima prebiranja repe ta zarada bit će manja za dodatnih 10 do 15 posto. Nisam stručnjak, ali bojim se da će, kako odmiče kampanja, truleži biti sve više, jer je parcela na kojoj sada vadimo repu imala manje trule repe prije tjedan-dva nego danas«, kaže Branislav Rabrenović. 
Što je uzrok truleži, Rabrenović ne želi nagađati a kaže da i sama struka daje nekoliko različitih tumačenja. 
»Obilne padaline tijekom ljeta pridonijele su da repa buja i mi proizvođači smo bili prezadovoljni kako izgleda. Onda je došla suša u kolovozu, pojavila se gumenost repe i na koncu trulež. Ne bih ja baš tvrdio da je tome uzrok nepoštovanje plodoreda, jer repu siju dobri i odgovorni proizvođači. To znači da poštuju plodored, rade analizu zemljišta, primjenjuju punu agrotehniku. Konkretno, na ovoj parceli urađeno je sve što nalaže tehnologija proizvodnje repe, a truleži opet ima«, kaže Rabrenović. 
»Truleži ima i na njivama na kojima se poštuje plodored. Na njivi s koje sada vadimo repu repe nije bilo šest godina, dakle ne može se govoriti o nepoštovanju plodoreda. Najviše zamjeram što nitko nije obišao te njive da ustanovi i kaže što se događa. Prošle godine trulež na repištima u Bačkoj bila je neznatna, a sada šećerane repu vraćaju s 10-15 posto truleži. I nije samo problem trulež već i postotak nečistoće koja se ‘skida’ ratarima. Dva mjeseca nije bilo kiše, na repi nema blata, prošla je preko čistača, a nečistoća se procjenjuje na 25 posto. Shvaćamo problem šećerana koje se nose s niskom cijenom šećera, ali ajde da nađemo zajednički jezik«, kaže Radovan Minić, koji se proizvodnjom šećerne repe bavi tridesetak godina. 
Prema njegovoj ocjeni ove godine zadovoljan će biti onaj tko u proizvodnji repe bude na nuli. 
»Izvadio sam jednu svoju parcelu od nešto više od hektara. Prinos je bio 72 tone prljave repe, a ostalo mi je 45 tona plative repe. Prošle godine imao sam 89 tona plative repe. Je li tako nešto moguće? Što će se poslije ovoga dogoditi? Pa nitko neće više sijati repu. Tko će sijati za džabe?«, pita Minić. 
Trulež i niža cijena šećerne repe utjecat će, kako tvrde naši sugovornici, na još manji interes poljoprivrednika za sjetvu repe. 
»Šećerane još nikakvu konkretnu ponudu za novu proizvodnju nisu dale proizvođačima, tako da je teško prognozirati kakav će biti interes za sjetvu u 2019. godini, ali mislim da neće biti velik«, kaže Rabrenović.
Od sjetve repe već su odustali mnogi dugogodišnji proizvođači. U regiji zapadne Bačke, umjesto prošlogodišnjih 12.000 hektara, proljetos je posijano manje od 10.000 hektara. Slična situacija je i u drugim regijama, pa i ne čudi podatak da je proljetos repa zasijana na tek 48.000 hektara.
Z. Vasiljević