Arhiv tekstova

Najomiljenije mjesto od svih mjesta do sad

Čudna je to priča između ljudi i njihovih omiljenih mjesta. Netko ih bira po osobama s kojima je tamo proveo vrijeme, netko po događajima i doživljajima koje je na njima doživio, netko po emocijama, a ja po broju izgovorenih »wau«, ispuštenih uzdaha i izjava koliko mi se sviđa tu gdje jesam. I to s omiljenim mjestima kao da nije stalno. Možeš izjaviti kako si za zauvijek našao omiljeno mjesto, ali nitko ne može garantirati da nećeš otkriti novo, mnogo ljepše, uzbudljivije, čarobnije, zavodljivije, neodoljivije najljepše mjesto na cijelom svijetu. Kako bi cijela situacija s omiljenim mjestima postala kompliciranija moguće je imati više omiljenih mjesta. Na primjer, omiljeno mjesto za vožnju bicikla, omiljeno mjesto za pijenje vina, omiljeno za puštanje zmaja, omiljeno za romantiku, za knjigu, za djecu, prijatelje, za biti sam... Prava je sreća naći mjesto koje bi moglo biti za sve omiljeno. 
I onda, koliko samo mjesta čeka da bude otkriveno. Ili još bolje pitanje je kroz koliko mjesta prođemo, a da ih nikad ne otkrijemo iako u njima čuče omiljena mjesta. E, pa moje novo omiljeno mjesto do sada je imalo sreću, a i ja s njim, te smo se spoznali i prepoznali. Ono živi na korak od oceana, nekoliko desetaka metara od kopna s kojim koketira plimom i osekom, koje ga opet čine dostupnim ili ipak dalekim. Moje najomiljenije mjesto od svih koje sam do sada srela je više od mjesta, ono je mjesto i otočić kod tog mjesta. 

Na lijepom novom omiljenom mjestu

Gostujući u Bilbau, imali smo priliku obilaziti divnu obalu tog dijela Španjolske. Najbliža plaža je bila udaljena od našeg stana 14 kilometara i prvobitna ideja je bila da otrčimo do nje. Iz nekog razloga ipak smo do nje stigli kolima i time dobili priliku da obiđemo sve dijelove prestižnog mjesta po imenu Getxo. Vile, plaže, pogledi od kojih zastaje dah i ideja da više od ovoga ni ne moramo vidjeti, bili su samo prvobitna varka. Ovo jeste jedan od najbogatijih područja Baskije, ali ne i onaj koji će zauvijek ostati u mom srcu. Mjesto o kojem vam želim pisati je Lekeitio. Mjesto najbogatijeg dojma, pogleda i uzdaha.
Lekeitio je smješten između Bilbaa i San Sebastiana, udaljen od oba po sat vremena vožnje. Nisam sigurna da bih mogla izdvojiti neki poseban stil koji obilježava ovo mjesto, ali ću sigurno prenijeti šarm kojim ono odiše. Tome naravno pridonose i brojni kafići, koji vinom, pinćosima (mali sendviči), morskom hranom i španjolskom glazbom, zavode i omamljuju. I onda, nakon što prođete i neobičnu katedralu, izbijate tamo gdje smo krenuli, na samu obalu. Doduše, tu je gradska plaža, ali mi smo je posjetili krajem devetog mjeseca i imali ju priliku doživjeti gotovo praznu po divnom sunčanom danu. Istraživači u nama ne umiju se odmah opustiti, pa smo nastavili šetnju plažom i ugledali kao neki vid nasipa koji je obalu spajao s malim otokom San Nicolas ka kojem smo se momentalno uputili. I onda je krenula čarolija. Moment kada smo prešli na otok je moment kada smo ugledali skrivenu dugu pjeskovitu plažu oceanskog tirkiza. Trenutak kada smo oko otoka ugledali prostranstvo i kada je sve stalo. Nisam pjesnik, ali bih pisala poemu o ovom momentu u kome se tisuće uzdaha množe i zaustavljaju s vama u momentu. Sve stoji, osim vjetra koji vas doslovce miluje i stavlja do znanja da je sve stvarno. Naravno, teško to zadržim u sebi, pa se čuju i moji zbunjeni i veoma siromašni, za dani trenutak, povici koliko sam sretna i koliko je ovo najljepše mjesto na kojem sam do sada bila. 
Osvojiti vrh otoka je bilo lakše nego što smo zamišljali. Svaki korak smo koristili da uhvatimo neki novi kut ovog pogledanja i opet sami sebe ostavimo bez daha. Na samom vrhu mi se učinilo kako crta koja nas spaja s kopnom postaje sve tanja, pa smo se brže spustili da vidimo o čemu se radi i zaključili da je ovdje plima u mnogo boljoj kondiciji od one morske na koju smo navikli i da uskoro nećemo moći prijeći na drugu stranu. Priznajem, ne bi bilo loše ostati zarobljen u ovom raju bar na jedan dan, ali nove obale su nas čekale. 
Ima moja duša tu potrebu da se miluje s mjestima kroz koja prolazi i ona mi i pomaže da doživim i uhvatim mjesta, moja omiljena mjesta na cijelom svijetu. Bit ću sretna ako ovo zauvijek ostane moje najomiljenije mjesto na cijelom svijetu, a ako ne, pa ja se tome onda još više veselim. 
Ovim završavam svoje zapise iz Španjolske onako kako sam i počela... da mi je biti turist svaki dan, ja bih za svakoga donijela dojam o jednom divnom mjestu na dar. 
Gorana Koporan