Arhiv tekstova

S krunicom u ruci

Premda smo već duboko zašli u listopad, nije zgorega dublje se upoznati sa sadržajem marijanske duhovnosti, karakterističnim za ovo doba godine. Jesen odiše u bojama i plodovima. Nakon svibanjskog bujanja prirode, nemirne eksplozije životnosti, listopad je smiren, ukazuje na zrelost ali i na prolaznost. Jer smo Majku držali za ruku u osvit života, još je snažnije stišćemo u sutonu. Vjernički puk zaziva Majku u svim prigodama: »Tko će nam, Majko, pomoći, ako ne ti s visina?«, glasi jedna od strofa drage nam listopadske pjesme »Kraljice svete krunice«.
Osjetili su to i vojnici kod Lepanta u Korintskom zaljevu 1571. godine, kada je Zapadu zaprijetila opasnost od turske najezde. Papa Pio V. uputio je poziv kršćanima da mole Krunicu, da se utječu Majci u borbi protiv osvajača. Kako svjedoče povijesni dokumenti, narod je velikodušno odgovorio Papinu pozivu te je posredovanjem Blažene Djevice Marije izvojevana velika pobjeda kršćanske vojske i otklonjena opasnost turskih osvajanja.
Središnjica listopadske duhovnosti je molitva krunice. Krunica je u stvari meditacija i mnogi sveti ljudi – poznati i nepoznati kroz povijest Crkve došli su do vrhunaca mistike i kontemplacije upravo po molitvi krunice. Kažu da bi rječnikom glazbe izgovaranje Zdravo Marije u krunici bio ritam, a razmišljanje o Isusovu životu bile bi riječi i melodija. Krunica angažira u molitvi čitavog čovjeka – po razmatranju otajstava aktivira duh, maštu, inteligenciju, po trajnom kontaktu s Marijom angažira nas emotivno, po ponavljanju riječi i prebiranju zrnaca angažira nas na neki način i fizički...
U molitvi Krunice lako se ujedine i prepoznaju katolici cijelog svijeta – ona se u svakom dijelu svijeta moli na isti način i divan je doživljaj u velikim svetištima moliti je s mnoštvom vjernika koji iste riječi izgovaraju svatko na svom jeziku.
Neizostavni dio listopadskih pobožnosti su i litanije Blažene Djevice Marije, poznate kao Lauretanske litanije. Cjelokupna teologija o Mariji zbijena je u snažnim biblijskim i otačkim zazivima. Izmjenjuju se u njima različiti motivi; sad je to čin vjere, sad iskrena hvala, sad brižna molba, sad dirljivo priznanje Marijine svetosti. To je remek-djelo pučke molitve. Slična je rijeci koja lagano teče, gotovo neprimjetno, kroz izvanredno lijepe krajolike, da bi na kraju završila u beskonačnim morskim prostranstvima. 
Nerijetko će moderni i ubrzani čovjek pomisliti kako su ove pobožnosti zastarjele i dosadne, ne uviđajući njihovu dubinu te meditativnu i kontemplativnu snagu. Pritom će nemalo platiti neki tečaj istočnjačke meditacije, mantre ili joge. Šteta. A možda baš u našem »dvorištu« leži zakopano blago, neprocjenjivo i vrijedno »otkopavanja«. Mjesec je listopad. Još... 
Dragan Muharem