Arhiv tekstova Arhiv tekstova

150 godina Muzičke škole

Koncem XVIII. vijeka za prosvijećenu vlast Habsburške monarhije obrazovanje je postalo važno. Jedan za drugim donijeti su carski dekreti za obvezno organiziranje određenih škola, ne samo osnovnog nivoa. Tako je sin carice Marije Terezije Josip II. 1786. godine donio uredbu po kojoj je za obrazovanje majstora određenih struka: zidara, tesara, stolara, bravara, zlatara, kolara, sedlara, livaca itd. potrebno organizirati tečajeve (tehničkog) crtanja za šegrte, koje bi pohađali nedjeljom i praznicima u trajanju od godinu dana i tek poslije završetka tog »kursa« i četiri razreda obične škole, mogli bi dobiti povelju da su majstori. Naravno, tadašnji slobodni gradovi nisu se natjecali tko će prvi otvoriti takve škole crtanja (ni danas nije drugačija situacija u realizaciji novina) tako da je posebna škola crtanja organizirana tek školske 1827./28. godine i imala je 53 učenika. U školskoj 1867./68. godini nedjeljna škola crtanja organizirana je u jednoj učionici tadašnje zgrade Gimnazije koja se nalazila pored Gradske kuće na glavnom pijačnom trgu. Štovani čitatelji, sigurno se pitate kakve veze ima ovaj uvod s Muzičkom školom? 
Koncem pedesetih godina, točnije 1857., ravnatelj Gimnazije je skrenuo pažnju na važnost muzičkog obrazovanja, točnije učenja pjevanja. Magistrat je u učionici za crtanje otvorio besplatni tečaj 1859. godine za »muzikantska i pjevačka znanja«. U školskoj 1867./68. godini pod rukovodstvom Géze Allage, poznatog violončelista, uvedena je redovna nastava pjevanja. Pod nadzorom Istvána Frankla 24. rujna 1868. godine grad je organizirao samostalnu »Subotičku gradsku muzikalnicu« (Szabadkai városi zenede) s tri nastavnika. Osim Allage, to su bili i Vince Susek te Leonhárd Barbaró koji su ujedno bili i članovi crkvenog orkestra, s ciljem da obrazuju muzičare i pjevače za potrebe crkvenog orkestra. Svaki učenik je plaćao 1 forintu za potrebe kupovine žica za instrumente. Nikakve druge školarine nije bilo. Znači, današnjim rječnikom »iz potrebe racionalizacije« u gimnazijskoj učionici za crtanje organizirana je i muzička škola, čiji 150-godišnji jubilej slavimo ovog mjeseca. 

Povijest zgrade

Grad Subotica početkom XIX. stoljeća doživio je vrhunac razvoja, kada su planirani i ostvareni mnogi kapitalni objekti. Među ostalima, 1908. godine počela je gradnja Gradske kuće. Da bi se dobio potreban slobodni prostor za samu kuću i za njenu neposrednu okolinu mnogo zgrada je srušeno, među njima i stara zgrada Gimnazije. Nova je već  bila izgrađena, ali trebalo je naći učionice za potrebe Gradske muzičke škole. Rješenje je nađeno u blizini stare Gimnazije i u nekoliko prostorija na katu jedne palače smještena je ova institucija, gdje se i danas nalazi. Sama zgrada je starija od Muzičke škole, možemo slobodno reći jedna je od najstarijih baroknih zgrada u gradu usprkos sadašnjem izgledu fasade. U gradskoj arhivi pronašao sam originalni projekt zgrade, bolje rečeno palače iz 1845. godine, koja je građena za Imrea Magyara Öttömösija. On je bio zemljoposjednik, u okolici grada imao je posjede na Šupljaku i Ásotthalomu i posjedovao pustaru Öttömös u blizini Horgoša, po kojoj je dobio i armalno plemićko ime. Bio je poznati poljoprivredni stručnjak koji se istaknuo u pošumljavanju okolnih pješčanih površina. On se u Suboticu doselio 1841. godine. Umro je u Subotici 1871. godine, u osamdesetoj godini života i sahranjen je u Bajskom groblju. Njegova palača je bila »ušorena« na nekadašnjem pijačnom trgu, a na njenoj istočnoj strani (današnji park) nalazila se nekadašnja Riblja pijaca (Hal tér). Kada su srušene dvije susjedne zgrade prema staroj Gimnaziji, njena sjeverna fasada ostala je »gola«, pa je odlučeno da se u varijanti secesije cijela fasada preoblikuje u onu koju danas vidimo.

Poslije II. svjetskog rata

Zgradu pamtim kao dječak od devete godine, pošto sam tu pohađao nižu Muzičku školu, koja je tada imala četiri razreda. Na mene su najveći dojam ostavile monumentalno spiralne stepenice na dnu unutarnjeg dvorišta, koje su vodile do nekadašnje balske dvorane smještene na prvom katu. To je danas koncertna dvorana, u kojoj sam s velikom tremom svake godine polagao završni ispit iz klavira. Svojevremeno u prizemlju bio je i magacin civilne obrane kao i streljana za zračnu pušku. Današnja Muzička škola je jedina »integrirana« obrazovno-odgojna ustanova u kojoj radi muzička predškolska ustanova, zatim osnovna i srednja škola. Nastava se izvodi na srpskom i mađarskom jeziku. Koliko mi je poznato, škola se do današnjih dana proširila po cijeloj zgradi i obrazuje »muzičare« u prostorijama od podruma do potkrovlja zgrade. Mnogi učenici su stekli i svjetsku slavu, među njima i Szilveszter Lévay, koji je komponirao nekoliko uspješnih mjuzikla, npr. Elisabeth poznatija i kao Kraljica Sissi, i bio je koautor muzike za film Flashdance. Kao ne tako uspješni i poznati bivši učenik, iskreno čestitam jubilej ovoj jedinstvenoj školskoj ustanovi u našem gradu. 

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika