Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Što mi je činiti da baštinim život vječni?

Svim vjernicima dobro su poznate Božje zapovijedi. Isto tako nam je poznato koliko ih je ponekad teško čuvati, pa se često i sami uhvatimo u kršenju istih. Zato kada poznajemo osobu posebnu revnu u vršenju zapovijedi, ne možemo a da joj se ne divimo i osjećamo prema njoj naklonost. To je stoga i što nas zapovijedi usmjeravaju da budemo pravedni i dobri ljudi, pa oni koji ih čuvaju svojim načinom života i poštenjem stječu ljubav i poštivanje okoline. No, je li čuvanje zapovijedi dovoljno u Božjim očima da steknemo život vječni?

Čuvati zapovijedi i još nešto

Evanđelist Marko u svom evanđelju opisuje zanimljiv susret Isusa i jednog nepoznatog čovjeka. Taj čovjek dotrčao je do njega u potrazi za odgovorom što mu je potrebno da baštini život vječni (usp. Mk 10, 17-30). I, kao što bismo i očekivali, Isus mu najprije odgovara kako je nužno čuvati zapovijedi. Svi znamo da je to potrebno za vječnost, a opet svako malo neku prekršimo. No, ovaj čovjek Isusu spremno odgovara: »Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti« (Mk 10,20). Marko nastavlja kako je Isus na ovaj odgovor pogledao čovjeka i zavolio ga. Time nam poručuje da Bog uistinu cijeni našu žrtvu i trud oko čuvanja zapovijedi, da zbog toga ljubi svakog tko ih čuva, ma koliko to teško i od svijeta neodobravano bilo. S druge strane, znamo i sami koliko i mi cijenimo i volimo ljude koji se drže Božjeg zakona, pa tako i sam Isus, jer za njih stvarno možemo tvrditi da su bolji od ostalih.
Ipak, rekli bismo, nije tako jednostavno baštiniti vječnost. Pred ovog revnog čuvara Božjih zapovijedi Isus stavlja još jedan zahtjev: »Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom« (Mk 10,21). Dakle, zapovijedi su potrebne da bi se baštinio život vječni, ali nisu dovoljne. Uz moralnost koja se stječe obdržavanjem zapovijedi, Isus želi nasljedovanje, a ono se pokazuje tako što treba prodati imanje i podijeliti siromasima. Jer, slijediti Krista znači suobličavati se njemu, živjeti poput njega, osiromašiti sebe, a obogatiti druge, odreći se onoga što smo bili da bismo postali nešto novo.
Možemo se pitati kako Isus tako nešto može tražiti od nekog. Bogatstvo koje posjeduje ovaj čovjek možda je njegova djedovina. Može! Najprije zbog činjenice da se on, Sin Božji, odrekao svega. Radi čovjeka se utjelovio, rodio se i živio u siromaštvu, iskusio svu teškoću i bijedu ljudskog zemaljskog života, te na kraju i taj život darovao kako bismo mi baštinili život vječni. Stoga, da, ima pravo zahtijevati od čovjeka da se odrekne svoga blaga radi vječnosti. Naposljetku, čovjek ima jer mu je Bog dao, tako da ništa što traži nije previše.

Potrebna je ljubav    

Poštivanje zapovijedi nije lako i jednostavno, no može se pretvoriti u običan legalizam, kao što je bio slučaj kod farizeja. Isus to ne želi, ne možemo samo ispunjavajući formu zavrijediti spasenje. Potrebno je srce darovati Bogu, a ono je u ovom materijalističkom svijetu često darovano bogatstvu. Tko nije bogat stalno se trudi i bori da to postane, tko jest bogat nije mu dovoljno, nego želi povećati svoje bogatstvo. I tako, malo po malo, materijalno postane središte i smisao ljudskog života. Ipak, odricanje materijalnog nije samo sebi svrha, nego ga je potrebno podijeliti siromasima. Isus želi da imamo oči i srce za one koji pate, koji nemaju, da nam ne bude teško i žao pomoći. Ako nemamo u sebi milosrđa i suosjećanja, sva naša moralnost postignuta čuvanjem zapovijedi ne može nam biti dostatna za spasenje. Kršćanin ne može biti legalist, u čuvanju svake zapovijedi treba biti utkana ljubav prema Bogu, koja nas oplemenjuje i osposobljava da ljubimo čovjeka onako kako Isus od svojih sljedbenika očekuje.
Svatko od nas želio bi baštiniti život vječni. Većina smatra da poštuje dovoljno dobro Božje zapovijedi. No, pravi je trenutak da se zapitamo a jesmo li spremni odreći se svog imanja kako bismo pomogli drugima. Bogatstvo ne mora nužno biti novac i posjed, nekome je to društveni položaj, nekome slobodno vrijeme ili bilo što drugo za čega se grčevito bori. Jesmo li spremni odreći se onoga što nam je najvažnije radi čovjeka u potrebi i radi Krista? Jesmo li oko sebe prepoznali ljude kojima naša najveća blaga trebaju više nego nama? Jesmo li primijetili ljude koji pate i u njima prepoznali Krista, te odlučili žrtvovati svoje dragocjeno vrijeme, ukusnu hranu, lijepu odjeću ili bilo što drugo kako bismo utješili patnika?

Ana Hodak

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika