Arhiv tekstova

Starenje uz brigu i pomoć

Bližeći se starijem životnom dobu mnogi razmišljaju o tome kakva ih starost čeka. Hoće li ih služiti zdravlje, hoće li im nedostajati pažnja najbližih, hoće li se osjećati osamljeno, hoće li biti ovisni o nekome. Uz brojna pitanja i nedoumice, tu je i pitanje smještaja. Svatko bi želio da se do posljednjeg dana može brinuti o sebi, da bude u svom domu ili makar ima svoj prostor u domu svoje djece. Nažalost, to često nije slučaj. Što zbog nedostatka mjesta, što zbog potrebe za tuđom njegom i pomoći ili nekog trećeg razloga. Većina starih ljudi ima odbojnost prema smještaju u domove za stare i to prvenstveno zato jer im je teško napustiti svoj dom na koji su navikli i u kojem su stvorili svoj komfor, a mnogi taj čin doživljavaju i kao da su ostavljeni i odbačeni. Taj osjećaj kod nekih nestane nakon vremena provedenog među ljudima s kojima mogu podijeliti svoje brige i strahove, jer su to iste brige i strahovi koji muče i njihove »cimere«, mogu provesti vrijeme u višesatnim razgovorima, zajedničkim aktivnostima, a sve to uz osiguranu hranu i zdravstvenu zaštitu. Sve se to nudi u državnim i u sada već sve više prisutnim privatnim domovima za stare.

Korisnica doma 14 godina 

Da bi se moglo uživati u svim prednostima koje nudi dom za stare, kao što su bezbrižnost, sloboda, aktivnosti, druženje, za ovakav se smještaj treba opredijeliti dok je čovjek pokretan i relativno zdrav, poruka je Erzsébet Nagykanász, koja je korisnica Gerontološkog centra Subotica 14 godina.
»Jako sam zadovoljna, ne bih bila tu tako dugo da nije tako. Bila sam prinuđena doći pošto mi je sin, koji je ostao bez posla, s obitelji otišao u inozemstvo. Nisam htjela ići s njima, ostala sam sama i odlučila se za dom. Otkako živim ovdje, nemam nikakvih problema i ne mogu se požaliti ni na što. Dobijem sve što mi je potrebno i prezadovoljna sam. Što se tiče društvenog života, ovdje sam se počela baviti kreativnim radom, a do sada nikada nisam imala dodira s bilo kakvom umjetnošću, jer sam radni vijek provela kao knjigovođa. Otkako sam ovdje, puno vremena provodim u tzv. hobi sobi, a radim i kao knjižničarka. Proslavljamo skupa rođendane, blagdane i praznike, idemo na izlete, razna natjecanja. U ovih 14 godina proživjela sam i doživjela mnogo više nego da sam otišla u inozemstvo«, priča Erzsébet Nagykanász koja svima toplo preporuča ovakav vid stanovanja.

Stopostotna popunjenost GC Subotica

Gerontološki centar u Subotici ima kapacitet od 530 ležajeva i njegova je popunjenost godinama unazad stopostotna, kaže direktor ovog centra Nenad Ivanišević.
»Postoji veliko zanimanje starijih sugrađana, jer je naša prosječna cijena oko 37 tisuća dinara na mjesečnoj razini (u ovisnosti o kategoriji smještaja od 30-ak do oko 42 tisuće) u što je uključeno sve ono što je država propisala – smještaj, kompletna ishrana prilagođena dijagnozama korisnika, pelene za jednokratnu upotrebu, liječnički pregledi. Naime, Gerontološki centar zdravstvenu zaštitu obavlja putem Doma zdravlja, velikog broja liječnika konzultanata, kao i Službe medicinske rehabilitacije čije su usluge potpuno besplatne, tj. ulaze u cijenu smještaja. Budući da se Gerontološki centar sastoji od tri objekta – Doma za njegu, Doma za odrasle osobe i Doma u Dudovoj šumi, u mogućnosti smo odgovoriti na sve potrebe, i u ovisnosti o psihičkom stanju našeg korisnika određujemo u kom objektu će biti smješten. Tako da uglavnom uspijevamo odgovoriti svim potrebama naših građana i preko 80 posto korisnika su osobe s teritorija Grada Subotice«, navodi Ivanišević izražavajući zadovoljstvo što se u subotički Gerontološki centar želi smjestiti sve veći broj korisnika i iz okolnih gradova, poput Sombora i Apatina.

Proširivanje kapaciteta

S obzirom na dugogodišnju stopostotnu ispunjenost kapaciteta Gerontološkog centra, a s druge strane na veliku zainteresiranost za smještaj, radi se na proširivanju kapaciteta, kako ne bi došlo do odbijanja korisnika. U tu svrhu je, prema riječima Ivaniševića, napravljen objekt u Sarajevskoj ulici s dodatnih 60-ak kreveta, a Vlada Srbije je izdvojila 40 milijuna dinara za renoviranje doma na Karađorđevom putu. 
»Ovih dana će početi renoviranje i zato taj objekt ne popunjavamo nego ćemo korisnike s tog mjesta prebaciti dok ne budu gotovi radovi. Za 60 dodatnih kreveta potrebno nam je oko 20 novih ljudi koje nam je u planu zaposliti kada bude ukinuta zabrana zapošljavanja. Imamo listu čekanja, ali se trudimo u roku od dva mjeseca od podnošenja zahtjeva izaći u susret svakom i da svaka osoba bude smještena. Tu imamo odličnu suradnju s Centrom za socijalni rad, putem kojeg se inače rješava smještaj kod nas i sa subotičkom bolnicom kada se radi o urgentnim smještajima i tada se trudimo da to vrijeme bude maksimalno skraćeno i da osoba, ako je moguće, bude odmah smještena.«

Suradnja s privatnim domovima za stare

Zbog sve većeg broja starijih osoba, raste potreba i za njihovim smještajem te je zbog nedostatka kapaciteta u državnim ustanovama ovog tipa prisutan sve veći broj privatnih domova za stare. Bez ozbira na to, u GC Subotica ove domove ne smatraju konkurencijom. 
»Po našim saznanjima radi se o dosta višim cijenama u tim privatnim ustanovama. Kod nas za 37 tisuća dobivate sve, a kod privatnika se plaća i preko 60 tisuća. Ljudi su spremni, ako treba, sačekati malo samo da bi došli u državni dom. Velika razlika između nas i privatnog doma jeste što nama profit nije na prvom mjestu. Mi imamo financiranje od države, dio se financira od srodnika, ali mi smo neprofitabilni i nama je interes korisnika na prvom mjestu. Ne kažem da u privatnim nije, ali im je i profit veoma važan. Za razliku od privatnih domova, mi ovdje imamo zaposlene radne terapeute, andragoge, okupacione terapeute, što privatni domovi nemaju. Mi se bavimo slobodnim vremenom korisnika, mi to vrijeme upotpunjavamo.«
Gerontološki centar ima više oblika suradnje s privatnim domovima za stare.
»Da bi se dobila licenca za smještaj koju izdaje Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, neki domovi su zaključivali s nama ugovore o uslugama praone, uslugama kuhinje, stručni skupovi se organiziraju potpuno ravnopravno u ustanovama privatnog tipa i s obzirom na zainteresiranost smatramo to vrlo dobrom stvari, jer mislim da kada postoje privatne ustanove, korisnici mogu birati gdje će. Svaka konkurencija tjera da se radi mnogo bolje, jer niste monopolist na tržištu. Tako da imamo odličnu suradnju s legalnim privatnim ustanovama koje su od nadležnog ministarstva dobile dozvolu za rad«, ističe Ivanišević.

Privatni domovi za stare

Iako cijene smještaja u privatnim domovima u nekim slučajevima iznose gotovo dvostruko više nego u državnim, prema saznanjima Milana Vukelića, koji od 2006. godine, uz posao medicinskog radnika u Općoj bolnici Subotica, radi u privatnom domskom smještaju, a od 2015. vodi i svoj dom za stare, u Subotici se uvijek traži mjesto više u privatnim domovima i svi su popunjeni preko 90-95 posto.
Ukoliko korisnik nije u mogućnosti platiti smještaj, konkretno za boravak u domu Vukelića, može ponuditi svoju nekretninu kao sredstvo plaćanja. U slučaju takvog aranžmana, osigurava mu se potpuna pravna sigurnost – ovjereni Ugovor s doživotnim plodouživanjem.
Na pitanje što korisnici dobivaju u privatnim domovima, a za što su spremni platiti više, Vukelić kaže:
»Ljudi koji se odluče za privatni dom sigurno će dobiti veću kvalitetu usluge budući da je organizacija kod ovih domova lakša, manje osoba je zaposleno, rade veći dio poslova i sve ide mnogo brže u dogovaranju i prenošenju informacija. Što se tiče zdravstvene usluge, svi domovi imaju zaposlenog liječnika, socijalnog radnika. Kontrole i specijalistički pregledi su ovdje češći, terapija je usklađenija. Ti pregledi, odnosno posjeti liječniku, neurologu, neuropsihijatru su potrebni čak i kada osoba nema neki određeni problem, jer se često na njima otkrije nešto čemu nismo pridali neku važnost. Tada se uključe terapije koje će kasnije djelovati i dati šansu za bolji, kvalitetniji i udobniji život u starosti. Cijena tih specijalističkih pregleda, barem kod nas, ne ulazi u cijenu smještaja u domu. U mnogim privatnim domovima se posebno vodi računa i o krevetima i raznim pomagalima. Privatnici ulažu u to kako bi podigli standard i nivo usluge. Korisnicima čija priroda bolesti to zahtijeva, mnogo je udobnije u krevetu s trapezom ili nekim kvalitetnim dušekom. Ishrana je također prilagođena zdravstvenom stanju korisnika. Tu su dijabetičari, bubrežni bolesnici, što se ne može zanemariti. Kod dijabetičara to su češći obroci, češće kontrole šećera u krvi.«
Vukelić ističe da je u privatnom u odnosu na državni smještaj, zaposleni kadar mnogo kvalitetniji, jer radi u bolji uvjetima i više je plaćen.

Vrijedilo je platiti više

Zajedničko za sve četiri korisnice Vukelićevog privatnog doma – Mariju iz Subotice, Ljubicu iz Riđice, Anu iz Aleksandrova i Danicu iz Aleksa Šantića jest potreba za tuđom pomoći nakon što su postale nepokretne. Sve su zadovoljne dobivenom uslugom i ljubaznošću osoblja, a što je najvažnije, nakon pružene njege od medicinskih sestara, sve su tijekom vremena prohodale i kada se oporave nadaju se povratku kući.
Zbog zauzetosti poslom i drugim obvezama te teškim nalaženjem njegovatelja koji su spremni cijele dane pa i noći provesti uz bolesne stare, djeca su spremna, čak i uz velike žrtve i odricanja, platiti više za smještaj svojih roditelja. Navedeni primjeri govore u prilog tome da je vrijedilo.
I. Petrekanić Sič