Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Ljudska strana kupovine

Ponekad, zbog tzv. dnevnih kupovina odlazim i u neku od onih samoposluga – marketa koje zbog svoje prostorne veličine u svom nazivu imaju prefiks maksi, hiper ili mega. Bilo tko da je vlasnik takvog prodajnog objekta, jedno im je zajedničko: natjerati kupca da što duže boravi u objektu s fokusom na neodlučne kupce. 
O čemu se radi? Jeste li primijetili kako niti iz jedne takve prodavaonice nemate pogled prema van? Staklene površine prema ulici ili vani prekrivene su neprozirnim samoljepljivim brendiranim i reklamnim porukama. Ušavši unutra, imate osjećaj kao da ste u bunkeru – blještavo osvijetljenom – u »raju ponude« razne robe. Jeste li u takvom objektu vidjeli da se igdje sat nalazi na vidnom mjestu? Ni slučajno. Ako ste ušli u to carstvo fetišizma robe, jeste li se odmah snašli gdje je koja vrsta robe izložena prodaji? Niste sigurno. Da, to je ono »vrijeme je novac« – kraći boravak u radnji, manja kupovina/trošenje, duže vrijeme provedeno u radnji, veća kupovina/trošenje. To je logika vlasnika. I ja sam pristalica te parole da je vrijeme novac i, vjerovali ili ne, zato više volim male špecerajske radnje, istina, za neki postotak skuplje, ali štede mi vrijeme! Uz to, u njima je pristup prodavača kupcu ljudski, humaniji. Dok će vas u maksi, mega i hiper itd. marketima po pravilu samo onda pozdraviti na ulazu (i to promotorke odnosno promotori, a ne osoblje marketa) ako je u tijeku neka od promotivnih akcija bilo koje vrste robe, u »maloj« radnji, pa bila ona isto po principu samoposluživanja, prisutno osoblje uz pozdrav »Dobar dan, jó napot« (hvala Bogu, još se čuje, uvjerio sam se!) itekako će vam odmah pomoći da se snađete među policama.
A jeste li primijetili, bez obzira koliko kasa ima dotični megamarket, nikada ne rade sve? Glavni razlog nije u prilagođavanju broju kupaca ili uobičajenoj primopredaji smjene na kasi. Koja vrsta robe je izložena kod kase? Žvake, grickalice, čokoladice i slične »sitnice«. A vi čekajući stojite li, stojite u redu pred kasom, da vam brže prođe vrijeme razgledate te male police često i podrobnije nego one na kojima je bilo ono što ste svakako namjeravali kupiti i – hop! – nešto vam »krcne« i vi stavite u korpu nešto od izloženog i ponuđenog. Je li slučajno da se mlijeko i kruh, roba koja se svakodnevno kupuje, po pravilu uvijek nalaze negdje »na kraju« – naravno na dijagonalno suprotnom mjestu – prodavaonice, odnosno marketa? Naravno da nije. Trgovac megamarketa primjenjuje logiku »kruh i mlijeko hoće i mora kupiti, ali neka prođe kroz cijeli megamarket, pa će se upecati na još nešto«, nameće vam da kupite i ono što niste namjeravali kupiti.
Navedene trgovačke specifičnosti, svojevrsni mamci za vabljenje kupaca u megamarketima, sastavni su dio procesa obučavanja trgovaca početnika. Ali, zanimljivo je da je u zapadnim zemljama, gdje je sve usmjereno na profit, u posljednje vrijeme ponovno u usponu kult malih prodavaonica, kvartovskih bakalnica takoreći, gdje maltene svatko svakoga poznaje, a vrijeme velikih – megamarketa – polako prolazi. Zašto? Jer su uglavnom smješteni izvan centra gradova i zahtijevaju velike površine uz problem rješavanja pristupnih prometnica i parkinga, građevinsko zemljište je izuzetno skupo kao i održavanje, ambijentalno nemaju intimnost i djeluju nehumano, a potencijalnom kupcu-potrošaču oduzimaju puno dragocjenog slobodnog vremena.
Subotica je još daleko od toga. Mi smo jedva dočekali novi megamarket Lidl. A kada se nova tendencija malih dućana bude pojavila kod nas, već će i Palić biti jezero za kupanje. Do tada, kada god mogu, bit ću vjeran  kupac u obližnjoj kvartovskoj radnji, jer kupovina ima i ljudskih strana.
A. D.

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika