Arhiv tekstova

Listopadska gibanja

Početkom listopada, točnije 5. listopada; na dan pada bivšeg »ujedinitelja srpskih zemalja« počeo sam razmišljati što se dogodilo značajno za naše šire prostore u ovom mjesecu tijekom povijesti stotinjak godina unazad. Naravno, ono što mi je prvo palo na um to je bio događaj o kojem je pisano kao »deset dana koji su potresli svijet«; tojest službeni naziv događanja je bio Velika Oktobarska socijalistička revolucija koja se dogodila u carskoj Rusiji 1918. godine. Kojim slučajem, da imamo jednog 120-godišnjaka koji pamti sve događaje, potpuno bi se ostvarila misao jednog latinskog povjesničara koji je napisao: »tko živi dugo, vidi sve i svemu suprotno«. Iz ovog razloga izbjegao sam u naslov staviti i riječ listopadna revolucija, a da napišem prostu kronologiju događaja, smatram siromašnim. Zato sam uzeo vremenski okvir od sto godina, koji je u povijesti ljudskog društva samo trenutak; događaju li se zapravo revolucije, jer mnoštvo pitanja i dilema pokreće Velika Oktobarska revolucija i njene posljedice. Revolucija se zapravo dogodila 7. studenog 1918. po našem gregorijanskom kalendaru, ali u pamćenje svijeta urezao se 25. listopad, računato po julijanskom kalendaru. Onda: kada se dogodio potres? Djelomično pod utjecajem događaja u kraljevini Ugarskoj iste godine 30. listopada dogodila se građanska revolucija nakon koje je sljedećeg dana osnovana prva demokratska vlada Mađarske, na čelu sa Mihályem Káro-lyijem.

Raskid višestoljetnih državnih veza

Austro-Ugarska monarhija, iako u fazi definitivnog raspada, u početku nije htjela priznati Károlyija za premijera, ali pod pritiskom događaja u Beču i Budimpešti to je ipak učinila i 16. studenog proglašena je Mađarska republika (Magyar köztársaság) na čelu s njim kao premijerom. U združenoj Kraljevini Hrvatske radnici su također sa simpatijama gledali na događaje u Ugarskoj. Iduće godine socijaldemokrati i komunisti su preuzeli vlast i proglasili Mađarsku sovjetsku republiku (Magyar Tanácsköztársaság) koju su odmah napale trupe Antante. Mađarska Sovjetska Republika je propala u kolovozu i rumunjske trupe okupiraju Budimpeštu. Budućnost zemlje je bila neizvjesna, možda je i to utjecalo na odluku Hrvatskog državnog sabora koji je 29. listopada 1918. godine izrekao: »raskidaju se sve državnopravne veze Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije s Kraljevinom Ugarskom i Carevinom Austrijom, te istodobnom pristupanju samostalne Hrvatske, s pozivom na povijesno i prirodno nacionalno pravo Državi Slovenaca, Hrvata i Srba«. Eto prve sudbonosne listopadske odluke, a zašto nije proglašena samostalna država, to je komplicirano pitanje. Zato protivnici Hrvatske često napominju: »Hrvati su pomoću Srba od gubitnika rata postali pobjednici, a nisu nimalo zahvalni«. Ovakve riječi od raznih »stručnjaka« i danas možete čuti ili pročitati. Nakon »imperijalističkog rata, sklopljen je imperijalistički mir« po željama i ukusu pobjednika, prije svega Francuske i Engleske. Prilikom povlačenja novih granica, iako je proklamiran princip da svaki narod ima pravo na samoopredjeljenje, granice su često povlačene samovoljno a često i na temelju lažiranih podataka. Stav Komunističke partije u Jugoslaviji bio je da je Kraljevina Jugoslavije jedna imperijalistička tvorevina i kao takvu treba ju rasturiti. Imperijalistički mir nakon I. svjetskog rata direktno je proizveo II. svjetski rat, ali i kasnije ratove počevši od Koreje pa do današnje Sirije. Ni atomska bomba nije se pokazala kao trajni »mirotvorac«, kako su tvrdili oni koji su je bacili.

Ponovni raspad država

Radi jasnosti moje »priče« napravit ćemo mali skok od 72 godine, kada 1990. godine počinje raspad nekad moćnog SSSR-a. Iste godine počet će raspad i dvije »imperijalističke tvorevine«: Čehoslovačke i Jugoslavije. Vladimir Šeks je pred hrvatski Sabor, smješten u strahu od ponovnog bombardiranja u podrum INE (opet) u listopadu pročitao odluku: »Republika Hrvatska od dana 8. listopada 1991. godine raskida državnopravne veze na temelju kojih je zajedno s ostalim republikama i pokrajinama tvorila dosadašnju SFRJ«. Danas se u Hrvatskoj kao dan državnosti slavi 25. lipanj, jer je tog dana 1991. godine Sabor donio Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti, ali na ovu odluku donijet je moratorij od tri mjeseca, (na temelju Brijunske deklaracije i zahtjeva EU). Eto još jedne teme za raspravu o datumima. Danas je Hrvatska ponovno u zajednici s Mađarskom, istina u malo širim okvirima EU-a, ali, kako mi se čini, sve tješnje veze se ponovno uspostavljalju. Znači, ima li revolucije? A upitna je i evolucija čovječanstva, jer ipak smo mi ljudi s malim razlikama; npr. Česi i Slovaci ispali su pametniji: oni su se mirno razdružili i danas su daleko razvijeniji od nas.