Arhiv tekstova

Račun, proračun i preračun

Nekako poput prirodnog ciklusa godišnjih doba Suboticu, a moguće i druge gradove u Srbiji, s vremena na vrijeme zapljusne val zatvaranja privatnih tvrtki. Na vratima pekara, kafića, čevabdžinica, slastičarni i sličnih proizvodno-ugostiteljskih objekata jednog jutra jednostavno osvane obavijest nadležne inspekcije da će zbog neizdavanja fiskalnih računa radnja biti zatvorena na određeno vrijeme uz prigodno pojašnjenje kako ti i takvi neprijatelji države uskraćuju nesmetano punjenje proračuna iz kog bi društvo, samo da nije takvih, moglo uživati sijaset pogodnosti, od boljih uvjeta djece u školama do suvremenijeg zdravstva i bogatijeg mirovinskog fonda.
Recept je vjerojatno jednostavan i po svojoj naravi sličan zasjedi koju obično pravi prometna policija na mjestima »gdje se najmanje nadaš«: dođu inspektori, »dobar dan, dobar dan, izvolte«, i kao najobičnije mušterije ili gosti kupe burek, naruče kavu, deset s lukom ili porciju od tri kugle i kada za plaćeni novac ne dobiju račun – cap! Dok si trepnuo, već su se od pitomog gosta pretvorili u strašne državne činovnike, kojima je zakonitost u poslovanju misao s kojom i liježu i bude se. Zbunjeni prodavači ili vlasnici, navikli da najveći dio građana ni ne obraća pažnju na to jesu li uz »robu« dobili i pripadajuću im ceduljicu, mogu jedino razmišljati o tome kolika će im kazna biti razrezana i na koliko će dana otići na izvanredni kolektivni odmor.
Poslužimo li se za ovu zgodu logikom anonimnog mislioca pred mirovinom, bit ćemo slobodni postaviti pitanje štovanim djelatnicima Porezne uprave i najširim slojevima građanstva o svrsishodnosti ovakvih postupaka. Pitanje, dakle, glasi: bi li nadležni inspektori zatvorili tvornicu kruha, mlijeka ili pogrebne opreme u slučaju da otkriju nepravilnost u njihovom poslovanju i na taj način građane ostavili bez osnovnih živežnih namirnica ili smrtnih potrepština ili bi se zadovoljili samo njihovim kažnjavanjem? Pitanje možemo proširiti i na druga područja, pa ga, recimo, formulirati i ovako: treba li zbog prolaska na crveno ili prekoračenja brzine vlasniku uz kaznu privremeno oduzeti i automobil ili bicikl? Priroda ovih pitanja je ista, ali je njihova suština zato apsurdna. Jer, ako se netko kazni zbog nezakonitog poslovanja cilj je dvostruko postignut: pedagoška mjera je izrečena, pri čemu se još i proračun puni. Ako se tome, međutim, doda i privremeno zatvaranje objekta, cilj postaje obesmišljen, jer će se korist od kazne umanjivati povećanjem broja neradnih dana.
Ovime, naravno, ne bih da otkrivam recept za buduće postupke nesavjesnim vlasnicima ugostiteljsko-proizvodnih objekata i na taj način im se pridružim u rovarenju protiv poretka, ali (neka to ostane među nama) čuo sam da je negdje nekada zbog nečega postignut dogovor s nekim poznatim lopovom da opljačkani novac podijeli s državom u vidu pomalo čudne nagodbe: privremenog nošenja nanogice s ograničenim radijusom kretanja. Ako se, nedajbože, krene tom logikom, proces bi mogao biti posve obrnut: »pripejd« dogovor s državom o visini buduće kazne i uvjetima njezinog izdržavanja. Ali, to bi već bio otvoreni put ka korupciji koju strašni činovnički aparat s gnušanjem odbija.
Z. R.