Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Ljubav na prvom mjestu

Biti čist u židovstvu je značilo biti bliže Bogu, biti spreman za susret s njim, jer je čišćenje značilo otklanjanje svega što bi priječilo taj susret. Propisi o obrednoj čistoći samo su jedni od mnoštva onih koje su Izraelci poštivali kako bi bili bliže Bogu. U tom čuvanju propisa posebno su se isticali farizeji.

Farizejski stav

Svaka religija štuje neko božanstvo i ima određene propise koji usmjeravanju njene pripadnike u načinu štovanja toga božanstva i u načinu života prema kojem se razlikuju od pripadnika drugih religija. Posebnost Izraela bila je da ne štuje neko izmišljeno božanstvo, nego jedinog pravog Boga koji mu se objavio i pokazao da je on jedini pravi Stvoritelj i Spasitelj. Bog je tako učinio čast jednom malom narodu i sklopio s njim savez dajući mu zapovijedi koje će ga voditi u životu i vjeri, a njihovo čuvanje značit će da Izrael poštiva savez sklopljen s Bogom. Gospodin je obećao da, dok budu štovali zapovijedi, on će biti uz njih, a kad oni napuste zapovijedi i Bog će prestati biti njihova zaštita. Tako se u Izraelovoj povijesti više puta događalo da je narod napuštao zapovijedi, te da je Bog prestao biti njihov zaštitnik.
Isusovi suvremenici su dobro znali povijest odnosa Boga i njihovog naroda, te su se trudili oko poštivanja zapovijedi, kako bi ostali s Bogom bliski i u njegovoj zaštiti. No, deset zapovijedi koje je trebalo čuvati uključivale su u sebe nekoliko stotina različitih propisa, koji su se odnosili na sva područja ljudskog života. Najrevniji u poznavanju i vršenju svih ovih propisa bili su farizeji. Zato su sebe smatrali boljima od ostalih, jer su vjerovali da su zbog svoje odanosti propisima bliži Bogu. Njima je izuzetno smetalo što Isus, kao jedan od učitelja i navjestitelja, kao i njegovi učenici, umjesto da su uzor drugima u poštivanju propisa, oni ih krše. Takvo ponašanje za farizeje bilo je nedopustivo, te je postalo povod stalnih provokacija Isusa s namjerom da ga uhvate u zamku i nađu razlog kako bi ga odveli pred sud, te ga se riješili.
Farizejsko življenje vjere i građenje odnosa s Bogom na strogom obdržavanju zakona nije bilo dovoljno čak ni u ono vrijeme, a posebno ne nakon dolaska Isusa koji nas poučava sasvim drugačijem vjerskom životu. Treba znati, nije Isus došao dokinuti zapovijedi koje je primio Mojsije, to i sam mnogo puta kaže, nego je došao poučiti narod kako će pomoću tih zapovijedi graditi pravi odnos s Bogom. Razlika između Isusovog i farizejskog odnosa prema zapovijedima je srce. Na prvom mjestu treba biti ljubav prema Bogu i bližnjemu, dobro drugog, a tek onda zapovijed. Nije dovoljno živjeti strogo prema zakonu bez ljubavi za čovjeka i Boga, kako su živjeli farizeji. I, ako Bog, koji je zapovijedi dao, prašta onome koji ih prekrši i pokaje se, ili prekrši ih radi nekog većeg dobra,  ne mogu ljudi uzeti sebi za pravo da sude. Dakle, ljubav je ispred svakog zakona, te u svjetlu ljubavi trebamo čuvati ono što nam je Bog zapovjedio. Bez ljubavi sve gubi smisao.

Nije bitna samo forma

Iako kritiziramo farizeje i uzimamo ih za primjer loših vjernika, često se ne razlikujemo od njih. Vjerski formalizam i legalizam, bez ljubavi i dubljeg življenja vjere lako prevare i današnjeg vjernika. Skloni smo i sami prosuđivati vjerski život drugih promatrajući ispunjavaju li oni sve vjerske propise i bez ustručavanja hvalimo se da smo dobri vjernici jer zadovoljavamo formu. A gdje nam je srce? »Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene« (Mk 7,6), prekorava Isus svoje suvremenike, no da li bi našao drugačiju situaciju danas? Nije štovanje Boga slijepo čuvanje propisa, štovanje Boga je prije svega ljubav i zahvalnost, povjerenje i predanje volji Božjoj. Dakako da postoje vjerski propisi koji se moraju poštivati, ali ne kao puki propisi, nego su oni trenuci našeg susreta s Bogom. Prije svega tu se misli na euharistiju. Ona nije samo obveza, kao neka obveza na poslu, ona je mjesto i vrijeme našeg najbližeg susreta s Isusom. Propis je samo za to da nam pomogne, da ne lutamo i tražimo Boga na krivim mjestima, nego da odmah znamo gdje ćemo ga naći. Tako je i s drugim vjerskim propisima. Ako ih čuvamo iz običaja, samo ispunjavanjem forme, bez srca, bez ljubavi, pa još sudimo onima za koje smatramo da nisu dovoljno pobožni jer ne drže sve propise, postajemo farizeji suvremenog svijeta.

  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay