Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Neohipici iz panonske prašine

Započeti čuvenim Woodstockom daleke 1968. godine, ljetni glazbeni festivali danas postoje diljem svijeta. Oni najpoznatiji dio su velike i moćne industrije zabave, ali sve je veći broj i onih manjih festivala, namijenjenih publici koja preferira glazbene žanrove (a nerijetko i životne stilove) izvan prostora mainstreama. 
Na tom valu jedan ljetni glazbeni festival se prije pet godina rodio i u jednom vojvođanskom selu – Oromu. Riječ je o festivalu Vjetrenjača odnosno Malomfesztiválu, kako glasi njegovo ime na mađarskom jeziku i po kojem je poznatiji jer ga organiziraju mladi iz zajednice vojvođanskih Mađara. Orom je malo »mađarsko« selo u Bačkoj, udaljeno na po dvadesetak kilometara od Subotice, Kanjiže i Sente. Okosnica festivala, po kojem je dobio i ime, je stara vjetrenjača (mlin), koja, smještena na manjoj uzbrdici, prkosi prašnjavim panonskim vjetrovima. Izgrađena je u drugoj polovici 19. stoljeća i jedina je preostala od ukupno jedanaest, koliko ih je nekada navodno bilo u tom kraju. Radila je do 60-ih godina prošloga stoljeća, a danas ima samo svoju »kulturnu« funkciju. 

Zanimljiv miks

Po svojem programu, kako onom glavnom, glazbenom, tako i pratećem, festival Vjetrenjača predstavlja zanimljiv miks suvremenog i tradicijskog. Naime, po pitanju glazbene ponude, na popularno zvanom Malomu nastupaju suvremeni, mahom alternativni bendovi iz regije, ali uz njih i sastavi koji izvode tradicijsku glazbu (u izvornoj ili modernijoj formi obrade). Čak je i jedna od tri festivalske pozornice – Folk šator – specijalizirana za to. Ostale dvije su: Velika pozornica i Bagrenjak pozornica. 
U eri globalizacije i pratećeg antiglobalizma, mlade nije na odmet, naravno u suvremenoj formi radionice (workshopa), podučiti nekom starom zanatu/rukotvorstvu i slično, što je danas i moda kod neohipi ili hipsterske subkulture (ali to je neka druga tema). Tako su i radionice iz pratećeg festivalskog programa dobrano prožete tradicijskim – grnčarstvo, rad s vunom, kožom, glinom ili čojom, heklanje s krpicama, tradicijska glazbala…, dok ima i onih modernijih – izrada bedževa i sličnih rukotvorina, cirkuske vještine, savijanje balona…. Ovaj program, dakako ima i svoju ekološku dimenziju, baš kao i sam festival na kojem, primjerice, ukoliko želite kupiti piće, morate obvezno kupiti plastičnu čašu (100 dinara) koja vam onda služi tijekom cijelog boravka na Malomu (a to može biti i tri dana). Dakle, nema suvišne »festivalske« plastike! Inače, u sklopu predfestivalskog programa koji je okupio 50-ak volontera izgrađena je eko-kuhinja na »otvorenom« od potpuno prirodnih materijala, kao i nadstrešnica za pozornicu na kojoj se svira etno glazba. Ove građevine trajno ostaju i lokalnoj oromskoj zajednici.  

Ekonomija dijeljenja

Većina posjetitelja »odsjeda« u festivalskom kampu. U sklopu kampa nalazi se i bazen, a na par kilometara je i Velebitsko je-zero do kojeg možete doći svojom ili na festivalu iznajmljenom biciklom (bicikl je vlasništvo nekog drugog gosta čime se potiče tzv. ekonomija dijeljenja). Kako i priliči kampiranju, i ovdje se navečer pali vatra (samo se zove festivalska). Kamperski život ima i svoja naličja, pa ga »po defaultu« lakše podnose mladi. No, Malom je okrenut i drugim generacijama, pa tako ima i svoj solidno posjećeni dječji program, na koji onda dolaze i roditelji, uz poneku baku ili ponekog deku. 
Malom je simpatičan i šaren. U to se odlično uklapa dio njihova slogana, gdje se kaže da je to »festival za one koji žele šarenim obojiti svoj svijet«.

Manjinski proizvod

Premda organizatorima to nije osnovni cilj, festival Vjetrenjača se u određenom smislu može promatrati i kao manjinski »proizvod« vezan za zajednicu vojvođanskih Mađara. Kao takav, može biti primjer dobre prakse i drugim nacionalnim manjinama u Vojvodini ili Srbiji, u tomu kako dio svoje tradicijske kulture (u prvom redu glazbe) mogu prezentirati široj javnosti. Pritom, treba imati na umu da su Mađari institucionalno, kadrovski i financijski uvjerljivo najjača manjinska zajednica u Srbiji. 
Malom, koji se održava sredinom kolovoza, je jedna »uspješna priča«. Iz godine u godinu vidljivo raste, i po broju posjetitelja i po sve boljoj produkciji. Usput i dalje zadržava svoju »nekomercijalnu« opuštenost i neposrednost. Recimo, na Malomu nije problem u tri ujutro vidjeti bosonogu osobu kako pleše pod zvjezdanim nebom.
D. Bašić Palković / Foto: Malomfesztivál facebook

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika