Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Drugi ne volju njegove, njegovi se ne volju izmeđ sebe

Bać Iva, ako će se o politike, imo nos na pokojnoga dadu. Davno nanjušijo da će još ve godine međ njegovima bit cirkusa brog izbiranja. Eto, još prvać, ka išo u varoš ko njegove doktorice, u bolnice trefijo pajtaša Franju. Obadva došli rad srca. Znadu se sa koikaki priredbi, najviše soni na kojima se sastaju ni što sastavlju pismice. Dugo i jedan i drugi radili koišta oko kulture. Počeli o deklemovanja u prvomu razredu, potli puno naučili o koikaki, puno doznali o davni vrimena, sve pribiližili, najviše toga natrukovali i dali nima što trukuju u nadnicu. I ni jim bilo žo, velu nek ostane pribiližito zone što će istom dojt na svit. Ako i dojdu u ve države. Obadva bili i u njeve partije, o njeznoga postanka. Nikako prigurkali i te nesrićne ratove, a brzo potli nji dočekali da va država, po zakonu, njeve prizna za svoje. Još o pri petnajsšesnajs godina, ka se puno njevi još uvik bojalo kazat i pokazat ko su, šta su i čiji su i bać Iva u njegovomu selu i pajtaš Franja u njegovomu, bili međ prvima što na se navukli majice na crvene kockice. Ka se sa svojom družbom krenu na kako gostovanje sone strane Dunova, nisu ji sakrivali u kuferma, pa navlačili istom ka dojdu priko, opravili bi se u nji još doma, nek ji vidi cilo selo. Puno njevi jim i zamiralo, velu ne triba vuć vraga za rogove. A na koferencija puna usta, te po zakonu imamo prava va, te po zakonu imamo prava na. Ni prošlo puno vrimena, obadva isfrkli iz njeve partije. Kanda imali dugačke jezike i oštre klajbase, a to niko o glavara, ni najveći, a oma ni vi po sela, ne volji. Možda vi mali ni ne razumu zašto, al ka već ne volju veliki, zašto bi oni? Evo i ka se već našli i čeku na red ko svoji doktora, morali malo pročačkat šta ima novoga ko njevi. »Eto, pajto, ope ćemo na izbiranje, svaka nacionalna manjina za se, vlast pri niki dan obnarodovala. Samo, mi se kanda ope nećemo izbirat ko i većina drugi, neg ko ni par najgorji«, veli pajtaš Franja i duboko izdane. »Ne znam kako to, kolike već godine se ne možemo posapit koliko nas je u ve države i pobiližit se u taj vražji popis za izbiranje. Nikako već utvrdit jal nas nema dosta za izbiranje, jal se bojimo, jal stidimo pokazat ko smo, šta smo i čiji smo. A silni novci već baciti noto«, odvrati mu bać Iva. Obadva malo ćutili i izdisali, al se i brez riči razumili. »Eto, partija nam se osipa, nas stari što je nosimo u srcu, sve je manje, puno mladi se ubiližilo, pa ostalo samo dok nisu dobili papire za otit, a ni sveto trojstvo što uvik bilo pripravno za it divanit i sovima u države di smo i sonima u države čiji smo, jedno vrime bilo sveto dvojstvo, a sad vidim i sveti svaki za se. Stali se i pljuckat po naši novina, kanda se ništa pokarabasili oko toga ko će prigrabit veću vlast. Eto, baš nam ni dva oka ne možu gledat u jednomu pravcu«, ope će pajtaš Franja. »A vamo samo kukamo kako nas niko ne volji, kako su uvik i svi protiv nas. A ko bi nas i voljijo, ka se ne voljimo sami izmeđ sebe?«, odvrati mu bać Iva. Prozvali ga, pa odanijo što se svršijo taki divan.

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika