Arhiv tekstova
Rodna mjesta nama bliskih ljudi
Vjerujem da kada bismo mjerili jačinu želje za nekim putovanjem u vrijeme kada niste šest mjeseci bili na godišnjem i kada vam je koncentracija u crvenom, s količinom želje za nekim putovanjem u trenutku dva dana nakon povratka s putovanja, jačina bi bila izjednačena. Prva situacija je jasna i jačina potrebe za putovanjem je na maksimumu, ali je meni u posljednje vreme ova druga situacija sve očiglednija. Tek je tjedan prošao kako smo stigli s Neretve, a ja samo tražim razloge i drugujem s googleom. Te istražujem kad je Ljubljanski polumaraton, pa kujem putanje i sve s izgovorom kako mi je potreban izazov za povratak u trening i formu. Te mi jako nedostaju prijatelji koji su se odselili daleko, a skoro mi je palo na pamet umjesto poštom poslati objektiv u Ploče, odnijeti ga osobno. Sreća moja pa znam i uživam u putovanju s malo novca, inače bi ove moje želje ostale tamo gdje i nastaju, a to nije dalje od moje glave.
Dakle, odmor je prošao ali putovati se mora. Kako je pravo putovanje u najavi tek za mjesec dana i tu je sve jasno ali i dalje tajno, ostaje mi maštati i odlučno željeti produženi vikend. I da to neće ostati samo na tome, obećavam se pobrinuti. Tome u prilog ide i poziv koji smo dobili. Supruga našeg prijatelja iz Rame je iz Like i baš za vikend je stigla poruka kako će se baš tamo gdje ja nikada nisam bila brati šljive, te nas očekuju. Naravno, začinili su poziv podatkom da nam je more odatle jako blizu i ja sam sada već u pripremama i pretragama po internetu. Što vidjeti, gdje otići i kako to sve stići.
Brinje nas zove
Kada se kockice krenu slagati, one se slažu. Brinje je i rodno mesto Jelenine babe, a s Jelenom obožavam putovati. Dakle, još jedan razlog za ići. Rodna mjesta nama bliskih ljudi, pogotovo ako oni više nisu s nama, posebna su. Kao da nam pojačavaju bliskost s precima i produbljuju priču o nama. Uživam svjedočiti takvim susretima ljudi i mjesta. Dakle, usvajamo ideju odlaska u Brinje i krećemo u istaživanje.
Srce gorske Hrvatske, kruna Like i njena najsjevernija točka, Brinje je općina u Ličko-senjskoj županiji. Nabujalo zelenilo smješteno između Velebita i Male Kapele. Bojim se da ću željeti tamo ostati. U to me uvjerava svaka fotografija koju vidim i »jedva čekanje« je sve jače. Povijest ovog mjesta je velika, a još je veća ponuda koju nudi svakom posjetitelju. Prema posljednjem popisu u Brinju živi oko četiri tisuće stanovnika raspoređenih u 12 naselja.
Plan i program
Prije svih na listu ulazi Sokolac, simbol Brinja, veličanstveno zdanje knezova krčkih Frankopana izgrađeno u 15. vijeku ispod čijih zidina se i razvilo ovo mjesto. Jedva čekam da vidim sve uživo, pa da iz prve ruke mogu prenijeti, ali me već priča o velikoj zmiji u tamnici i čudnovatim energetskim moćima uzvišenja dovoljno privlači. Dalje, poduži je popis okolice koju bi valjalo obići, pa se nadam da će sve stati u produženi vikend te da ćemo obići i Jezerane, Stajnicu, Lipice, Glibodol, Križpolje, Križ Kamenicu, Vodoteč, Letinac, Prokike, Žutu Lokvu i Rapain Klanac. Ne mogu sakriti oduševljenje otkrićem da postoji biciklistička staza duga oko 50 kilometara koja obuhvaća veći dio kulturne i prirodne baštine ovog kraja i što je još bolje postoji i sustav javnih bicikala i moći ćemo ih iznajmiti za ovu avanturu. U ponudi je i pješačko-poučna kružna staza duljine 18,5 kilometara na relaciji Brinje – Zarin – Siničić – špilja Brinje, koja svojim dužim dijelom prolazi hrptom planine Škamnice vodeći šetača do najvišeg vrha brinjske kotline Zarina (828 m) i vidikovca Kozjak.
Ne znam je li tako kod svih, ali mene uzbuđenje oko otkrivanja nekog mjesta preplavi već prilikom istraživanja i priprema. Jedva čekam avanturu Brinje koja, kako sam pronašla u jednom članku, vas poziva da okusite čari zelene brinjske doline, svježeg sira koji škripi i rakije od borovice koja se ne odbija.
Gorana Koporan
