Arhiv tekstova

Svakodnevna Subotica

Još se nije ni stišala euforija oko Svjetskog prvenstva u nogometu, kad ono »ničim izazvane«, evo ti euforije oko Spartaka. Naravno, kratke, kao što je to karakteristično uglavnom za sve u Subotici. Ne samo zbog toga što se plavi golubovi neće natjecati u Ligi Europe, jer je to više pitanje kvalitete, odnosa i stanja u domaćem nogometu.
Kao četvrtoplasirani u prošlom prvenstvu Super lige, Spartak je stekao pravo igrati kvalifikacijske utakmice za Ligu Europe. Prvi put u povijesti kluba uspjeli su dogurati do trećeg kola kvalifikacija, što je veliki uspjeh jednog – u europskim razmjerima malog kluba. Uspjeh je tim veći, jer nijednu utakmicu nisu odigrali kao pravi domaćini, odnosno na svom terenu. Razlog? Stadion ne odgovara europskim propisima. Zašto? Jer je u lošem stanju. Zbog čega? Jer je totalno zapušten, desetljećima nije održavan. Je li za to osnovni razlog nedostatak novca? Ne, nego upravo nehajnost, nemarnost, višegodišnja nebriga.
Ono što karakterizira stanje stadiona odnosi se i na Suboticu, a ta nebriga i zapuštenost, na žalost i sramotu ovog grada vidljiva je – prosto bode oči. Dovoljno dugo živim u ovom gradu (s manjim prekidima – od rođenja) da slobodno mogu konstatirati – pretvaramo se u zapuštenu palanku. Prošetajmo centrom grada na koji smo tako ponosni i pogledajmo kako on zbilja izgleda. Zapuštene i oronule fasade sa žvrljotinama, od milošte zvanih grafiti (apsolutni rekorder je jedan lik koji svoj izlazak iz anonimnosti čini grafitom АЛБИ), oštećeni trotoari ofrlje zakrpljeni poslije radova, iskrivljeni i isfirkani prometni znaci i putokazi, neofarbane žardinjere s više smeća nego cvijeća, prljave ulice s »pečatima« golubova, tisuće bačenih opušaka i ugaženih žvakaćih guma, čopori pasa lutalica, sve više oštećenih dječjih igrališta po kojima ponosni vlasnici svoje kućne ljubimce izvode da obave ono što nije poželjno da obave u kući ili stanu, tzv. mali oglasi i reklamne poruke svuda gdje god ih oglašivač može zalijepiti ili okačiti, a posmrtnice po drveću, banderama pa čak i na semaforima (sic!), plakatiranje najava gostovanja estradnih zvijezda po fasadama – svakodnevna su slika. 
Svakom vidljivi biseri su zelena fontana, Dom vojske, zapušteni i čudnom florom obogaćeni prostori (čitaj svakakvim korovom obrasli) kao što su placevi (buduća gradilišta – ali kada?) na mjestu srušenog bivšeg Hajzlerovog kupatila, Nojčekove kuće...
Posebna priča su autobusi JKP-a Subotica-trans. Prilično ih ima starih, što ne znači da ih ne treba održavati, i to ne samo tehnički nego i u pogledu higijene: ne da su prljavi, nego su musavi! Novopostavljene nadstrešnice na autobuskim stajalištima naravno da služe za kojekakve žvrljotine i reklamiranje »malih poduzetnika na crno«. Pri tome, na ponekim nadstrešnicama postavljenim prije nepune dvije godine već se pojavila hrđa, što je samo znak fušeraja u izvedbi. 
Naravno, korpe za otpatke često »kipe«, ne zbog urbanog ponašanja savjesnih sugrađana, već zato što se ne prazne redovno.
Ovo je činjenično stanje u strogom centru grada. Nekada smo važili za jedan od najčistijih gradova. Navest ću samo jedan primjer iz osamdesetih godina prošlog vijeka: imao sam gosta – strastvenog navijača jednog beogradskog prvoligaša koji je gostovao kod nas i naravno da sam ga poveo na stadion, a ono što ga je doslovno frapiralo je da je u svim sanitarnim čvorovima zapadne tribine bilo toaletnog papira, sapuna i ručnika, rekavši da toga u Beogradu neće biti još godinama! Tih godina bili smo, htjeli mi to priznati ili ne, apsolutna periferija u turističkim tokovima i kretanjima kao destinacija.  Danas se dosta toga promijenilo – nismo top destinacija, ali nismo ni anonimni. Na teritoriju grada u registriranim smještajnim objektima godišnje se registrira više od 80.000 dolazaka. Na to treba dodati i one goste koji dolaze u privatne posjete ili borave u našem gradu bez noćenja. Kakav dojam stječu o nama prošetavši se centrom grada? Da smo necivilizirani, nekulturni, nepristojni? 
Ima li snage, a prije svega volje da se ovom provincijskom javašluku stane na kraj? Naravno da ima. Prvenstveno, većina navedenih stvari jest pitanje kućnog odgoja, međutim u pitanju je i način vođenja grada. Gospodo gradski očevi, voditi jedan grad znači služiti tom gradu a ne svojoj partiji! I manite se običaja da se grad uređuje, čisti, riba i sređuje samo kada dolaze vaši »glavni«. To je tipična filozofija palanke. Kao da se namjerno želi ukloniti sve što je naslijeđeno. Ne treba biti gadljiv na naslijeđe, pogotovo ne na urbano. Ako ste se riječima opredijelili da Subotica bude suvremena turistička destinacija, činite to i svakodnevnim djelovanjem. Pojednostavljeno, ali vrlo jasno i precizno rečeno: poštovani rukovodioci grada, sugrađanke i sugrađani, današnji/suvremeni turizam je unovčavanje kulture življenja. Imajte to na umu!
Atila Dunđerski