Arhiv tekstova

Engleske predolimpijske igre

Osnovu engleske inicijative činio je osoben sustav odgoja u kojem su tjelesni odgoj i sport imali istaknutu ulogu. Eksperiment Thomasa Arnolda – »Rugby eksperiment«  (ravnopravni tretman u načinu odgoja na »mjestima događanja« – u školi, crkvi, na sportskom terenu i u kolegiju) imao je veliki utjecaj na promjenu načina pogleda na svijet i  drugih škola, kako vjerskih tako i državnih. Naslijeđene sportske discipline iz kasnog srednjeg vijeka kao što su razne tjelesne vježbe na otvorenom, skokovi, penjanje, hrvanje, bacanje kamena, odnosno jahanje i mačevanje (svojstveno plemićkom staležu) dopunjene su popularnim sportskim granama novog doba: igrama loptom (tenis, kriket, ragbi, nogomet), veslačkim i atletskim disciplinama.
William Penny Brookes (1809. – 1895.) iz Much Wenlocka nakon završetka studiranja u Londonu i Parizu vraća se u svoje rodno mjesto i osniva  »Poljoprivredno čitalačko društvo Welnock« (»Welnock Agricultural Reading Society«). U djelokrug rada ovog društva, osim glazbe, biologije i geologije uvrštene su i sportske aktivnosti. Formirali su salu za predavanja, knjižnicu s pozajmnim odjeljenjem i izgradili sportske terene, a 25. veljače 1850. osnovali su tzv. Olimpijsko odjeljenje/razred (The Olympic Class), kojem je glavni tajnik postao Brookes. Još iste godine organizirali su i prva natjecanja. Karakterizirala ih je romantična atmosfera srednjeg vijeka. Osim nekih disciplina kao što su trčanje, skok udalj i uvis, kriket i nogomet, za djecu je organizirana posebna zabavna štafeta, a na programu su bila i tradicionalna narodna nadmetanja kao primjerice jahanje magarca, utrka svinja i trčanje vezanih očiju. Brookes je ova natjecanja organizirao svake godine, a 1860. godine olimpijski odsjek se osamostalio  i osnovano je »Olimpijsko društvo Wenlock« ( Wenlock Olympic Society), koje je od narednih godina bilo domaćin ovim tzv. atletskim festivalima čiji se program stalno mijenjao. 
Brookes je 1866. u Londonu s Johnom Hulleyem – profesor iz Liverpoola, zaslužan za razvoj njemačkog gimnastičkog pokreta i E.G. Ravensteinom osnovao  Nacionalnu olimpijsku asocijaciju (National Olympian Association) u čijem je statutu krug sudionika ograničen na gradove Velike Britanije i isključuje  profesionalne natjecatelje. Prvo svoje natjecanje, prve »Londonske olimpijske igre«, organizirali su 1866. godine i to s velikim uspjehom, pred brojnom publikom. Natjecateljske discipline bile su: trčanje na razne razdaljine, skokovi, bacanje kladiva, bacanje kugle, boks, hrvanje, odnosno mačevanje i gimnastika. Druge »nacionalne (engleske) olimpijske igre« organizirane su lipnja 1867. u Birminghamu. Na  inzistiranje Brookesa, u raspisu je naglašena  važnost amaterskog statusa sudionika. Organizacija igara 1868. u Manchesteru nije bila uspješna, a i oko pojma amaterizma vođene su brojne ozbiljne rasprave. Tako su ove igre u narednim godinama polako zamrle.
Šestog listopada 1858. Eddower’s Shrewbury Journal objavio je kratak članak o planovima atenskih igara. Spomenuto je i Zapasovo ime koji je, osim doprinosa u uspješnom organiziranju sudjelovao i u financiranju igara. Pročitavši ovaj članak, Brookes je napisao zabilješke u svom dnevniku i poslao pismo engleskom veleposlaniku u Ateni Sir Thomasu Wyseu. Prilikom dopisivanja Brookes je Wyseu naveo i program igara u Much Welnocku iz 1858. U odgovoru Wyse je obavijestio Brookesa da u okviru atenskih igara ima sportskih natjecanja, odnosno i atletskih disciplina, ali poljoprivredna izložba i zanatski/industrijski sajam čine glavnu karakteristiku igara.
Brookes je bio oduševljen atenskom inicijativom, čak je razmišljao da i osobno sudjeluje na igrama, ali je na kraju ipak samo predložio da uruči nagradu pobjedniku utrke na 1.500 metara. U svakom slučaju Brookesu se već tada rodila ideja da se olimpijske igre proglase međunarodnim. Od 1870. dopisuje se sa značajnim osobama diplomatskog kora Grčke u Londonu, povezanih s grčkim olimpijskim igrama. Službena grčka politika u početku nije podržavala sportski karakter festivala. Ni sam Brookes nije konkretno formulirao i objasnio svoju ideju – da li bi se igre održavale i u Londonu i u Ateni, da li svake godine ili svake četvrte – tako da je na kraju ovog dopisivanja sve ostalo na razini teorije. Brookes je osobno otputovao u Atenu, predložio je da se igre proglase međunarodnim, ali se na kraju vratio bez rezultata, ne ostvarivši svoju zamisao. Njegov sunarodnik, John Astley Cooper je 1891. u Timesu iznio plan tzv. Anglosaksonske olimpijade (Anglo-saxon Olympiad) po kojem bi se igre održavale svake četvrte godine – kao povod bila je vrlo uspješna Henley regata – na kojima bi sudjelovali natjecatelji iz anglosaksonskog svijeta. Tada već vremešni Brookes odlučuje da će podržati  Cooperovu ideju. Iz ove inicijative nastat će prvo Igre Britanske Imperije, a zatim Igre Britanske Zajednice Naroda danas poznate pod imenom Igre Komonvelta.
Atila Dunđerski