Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Dragi moji zanesenjaci …

Početkom šezdesetih godina XX. st. američki pisac Edward Albee postaje nekrunisani kralj Brodwaya, djelom Who’s Afraid of Virginia Woolf? i čini se njime naprečac zaposjeda kazališne scene širom svijeta. Ova drama u tri čina zaokuplja pozornost gledateljstva svih podneblja, budući da je općeljudska, a njezina se prisutnost teško podnosi i nerijetko postaje neomeđenim prostorom duboko bolne svakodnevice mnogih supružnika. Riječ je o starijem bračnom paru bez djece. Martha i George su zapravo dvoje nesretnika koji se neprestano grizu i povređuju i ni jednoga trena ne prestaju onom drugom zagorčavati život, ne libeći se ni posve niskih udaraca. 
Scenski uvid u neprekidno gloženje Marthe i Georgea, surovost rata među njima, redateljica Vera Crvenčanin postavila je nadasve poštujući piščevo djelo, njegov rafinman i dobro poznavanje psihologije bračnih parova bez djece; njihovu razočaranost vlastitom životnom (ne)ispunjenošću i tavorenjem kojemu se prepuštaju, dok s godinama razmjenjuju sve snažnije udarce. Dramski tekst dospijeva u prvi plan slijedom sinergijskog učinka redateljice i glumaca, pa do gledališta dopiru sve nijanse piščeve raskošne, u tekstu potisnute raznovrsnosti, dok Martha, koju je tumačila Jelka Asić i Georg Danila Čolića strasno i bespoštedno ponižavaju jedno drugo pred posve nepoznatim ljudima, otkrivajući najtamnije kutove ljudskog labirinta. Na neki je način Albeejev tekst i egzorcistički ritual, pa nimalo slučajno počinje usred noći, a završava ranom zorom i priznanjem kada George na kraju odnosi Pirovu pobjedu, dakako. Dodajmo, prema ovom je tekstu Edwarda Albeeja 1966. snimljen gledani film, u kojem Martha donosi Elizabeth Taylor njenog drugog Oscara za najbolju žensku ulogu. 
Mađarska drama subotičkog kazališta tijekom prosinca 1972. premijerno je prikazala Shakespeareovu dramu Richard II. Osim vedrih i razigranih komedija, Shakespeare je napisao i sedam povijesnih drama, a Richard II. je nastao 1594. godine. U ovim je djelima kazališnim jezikom ispripovijedana engleska povijest, od kralja Johna do Henryja VIII. ispunjena dinamikom dinastičkih sukoba, borbom za prijestolje i vlast između osionih kraljeva i lordova, saga je o vlasti koja ne prestaje izmicati iz ruku. Među engleskim je kraljevima bilo snažnih ličnosti poput, primjerice, Richarda III., ali i slabića poput Richarda II. No, unatoč tomu bio je na engleskom tronu preko dva desetljeća (1377. – 1399.), a Shakespeare se u svojoj drami odlučio prikazati posljednju godinu njegove vladavine, pad i bijedni njegov kraj u tamnici. 
Shakespearevo scensko djelo II. Richárd (premijera 3. XII. 1971.), redatelj Mihály Virág odlučio je ostvariti i kao dramu i u duhu kronike slabe ličnosti, priklanjajući se tijekom učitavanja teksta suvremenom poimanju dinamike i bitnih gibanja u nj, što je posljedično došlo do izražaja u svim aspektima postavke, te je tomu podređena ne samo režija nego i scenografija, pa i kostimografija. Prosuđujući učinak redatelja i glumačkog ansambla subotičkog Mađarskog kazališta, Ivanka Rackov osobito je istakla uradak Sándora Salamona koji je ulogu Richarda II. s uspjehom kreirao u duhu posve bliskom današnjici. Kroz stalnu mijenu raspoloženja i stanja glavnoga lika on je pokazao širinu raspona svojih glumačkih sposobnosti što je gledalište itekako prepoznalo. Suvereno se kretao scenom pokazujući hinjenu sigurnost, bijedno puzanje, djetinji bijes, istinsku ljudsku bespomoćnost, duboku tugu i bezglasnu bol. Ostvarujući osobito impresivan prizor tijekom oproštaja s kraljicom i monologa u tamnici. 

  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay