Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Euharistijska hrana – hrana za život vječni

Treću nedjelju zaredom čitamo u evanđelju kako Isus o sebi govori da je on kruh života. Tog kruha koji je on sam blagujemo u euharistijskoj gozbi, pa nas to navodi na razmišljanje o važnosti i potrebi euharistijskog blagovanja.

Kroz blagovanje u život vječni

Na posljednjoj večeri Isus je ustanovio euharistiju u kojoj nam daje, kroz darove kruha i vina, sebe za hranu. U Ivanovom evanđelju čitamo koliko je za nas važno da se hranimo tom hranom koju nam daje Krist. On sam kaže da tko ne jede njegovo tijelo i ne pije njegovu krv nema života u sebi, a tko pije njegovu krv ima život vječni (usp. Iv 6, 53-54). Dakle, koliko nam je za održavanje zemaljskog života važna hrana koju svakodnevno uzimamo, toliko nam je euharistijska hrana još važnija jer nam je potrebna za život vječni. 
Ivan u svom evanđelju koristi starozavjetnu sliku mane. Za njega Isusovo tijelo kao kruh nadilazi čudo u kojem Jahve manom hrani Izraelce u pustinji. Sličnost Isusovog tijela kao hrane i mane u pustinji je u tome što je njegovo tijelo kruh živi koji je s neba sišao. Ali, postoji i velika razlika, tj. Isusovo tijelo kao hrana nadilazi manu po tome što njegova djelotvornost nadilazi djelotvornost bilo koje hrane, pa i same mane. Naime, mana je bila hrana koja je Izraelce spasila od gladi, ali ih nije spasila od smrti, dok je Kristovo tijelo kao hrana zalog budućeg života, to je hrana koja osigurava život vječni. Tko blaguje ovu hranu ima zajedništvo s Kristom i s Ocem i može se nadati vječnom životu. Pa i sam je Isus rekao da tko ne pije njegovu krv nema života u sebi, tj. ne može za sebe osigurati vječnost. Da bismo se radovali s Kristom u slavi moramo se hraniti hranom koju nam je ostavio, sudjelujući na gozbi koju je za nas ustanovio.
Svaka hrana i svako piće, koji su ugodni čovjekovom ukusu i koji služe čovjeku da zadovolji svoje osnovne životne potrebe gladi i žeđi te se tako održi na životu, dar su od Boga. Stoga smo dužni izraziti Bogu zahvalnost za hranu i piće koje nam je dao. Međutim, više od svih Bogu trebaju biti zahvalni kršćani. Oni su od Njega dobili hranu koja nadilazi svaku drugu i piće koje je vrjednije od bilo kojeg. To su hrana i piće koji ne služe za održavanje zemaljskog života, nego nam donose onaj vječni. U euharistijskoj gozbi Bog nam daje, po svojoj neizmjernoj ljubavi, u kruhu i vinu, hranu besmrtnosti. Ova hrana ne ovisi o čovjeku, nego isključivo o ljubavi Božjoj.

Čudesnost euharistijske hrane

Bog, po svojoj ljubavi i brizi za čovjeka, daje mu tu čudesnu euharistijsku hranu, koja je kao i svaka druga, stvarna i blaguje se na tjelesan način. Iz te perspektive ona je hrana tijela. Ali, istovremeno ona hrani i dušu, jer u njoj je prisutan Isus Krist svojim božanstvom.  
Euharistija pruža čovjeku ono što mu ne može pružiti ništa drugo što blaguje ovdje na zemlji. Pa iako je euharistija hrana koja nadilazi naše ljudske sfere i postaje nadnaravna, Bog nam ju je ostavio na tako jednostavan način, učinio ju je dostupnom svakom čovjeku, bez razlike. On ne postavlja pred nas uvjete blagovanja koje je teško ispuniti, ili koji bi ovisili o nekim posebnim znanjima i vještinama. Na blagovanje je pozvan svatko tko u svom srcu nosi vjeru. »Samo je vjera u stanju razlikovati kruh od Kruha, tijelo od Tijela«, kaže naš teolog Anton Tamarut, te dodaje da su učinci toga blagovanja za svakog isti: »Tko se hrani euharistijskom hranom ne može umrijeti od neuhranjenosti, niti može zakržljati, niti može umrijeti na svom životnom putu zbog pomanjkanja vitalnih elemenata, kao što ne može umrijeti niti od gladi niti od žeđi onaj koji se hrani kruhom nebeskim i pije iz kaleža Gospodnjeg«. Onima koji blaguju okupljeni oko stola Gospodnjeg hranu koju im On daje s tom hranom dobivaju i život. Isus u euharistijskoj gozbi poziva čovjeka da blaguje hranu koja je iznad svake druge. On hranu propadljivu, kruh i vino, pretvara u eshatološku hranu, onu koja jamči besmrtnost, po kojoj se On nama dariva u potpunosti. Naše je samo prihvatiti ove iznimne, nezaslužene Božje darove i ne odbiti poziv da se, makar nedjeljom, pridružimo gozbi koja nam daruje vječnost.
Zato je euharistija i temelj našeg kršćanskog života, jer bez blagovanja Kristova tijela i krvi sva naša vjerska praksa ostaje nepotpuna, fali ono ključno što nam otvara vrata Neba. Stoga nemojmo zaboraviti odazvati se Kristovu pozivu i, makar nedjeljom, blagovati hranu vječnosti.

  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay